Zbornik radova Zbornik Radova_small | Page 12

Iva Gruić Problemi s ovakvim dokazivanjem korisnosti su višestruki. Prije svega, rezultati ozbiljnijih studija ne dokazuju stvarnu korisnost ove vrste (ponekad ukažu na korelaciju). Nadalje, pozitivni rezultati su nerijetko nepouzdani. Studije su često koncipirane tako da se očekuju pozitivni rezultati. Vjerojatno zbog percepcije da su umjetnosti u nastavnim programima ugrožene, prihvatljivi su samo pozitivni rezultati, piše John Harland 6 i objašnjava kako je istražujući u raznim obrazovnim područjima samo u području umjetnosti nailazio na manjak znanstvene rigoroznosti. Studije financiraju organizacije koje zagovaraju umjetnosti u obrazovanju, kaže Harland, pa kad se pojave nedovoljno dobri rezultati, istraživanje se prekida a rezultati se ne objavljuju. Slično razmišljaju i neki drugi autori. Matt Omasta i Dani Snyder-Young 7 napravili su meta-studiju u kojoj su analizirali više stotina članaka objavljenih u relevantnim znanstvenim časopisima iz područja dramskoga odgoja. Njihovi rezultati pokazali su da 90 % članaka iskazuje potpuno pozitivne rezultate: potvrđuju moć kazališta i dramskoga rada da ”mijenja živote nabolje”. (Samo 2 % predstavilo je negativne rezultate.) Nije stoga čudno da je šira znanstvena javnost sumnjičava pa često sve studije ovoga tipa otpisuje kao zagovaračke, a ne ozbiljne znanstvene studije. Istraživanje korisnosti umjetničkih predmeta za postignuća učenika u drugim disciplinama ima u sebe ugrađen i jedan konceptualni problem. Na taj se način, da se ponovno poslužim riječima Mikea Fleminga i suradnika, drugim predmetima daje nadređeni status (”puno je manje zanimanja za istraživanje pozitivnog utjecaja učenja matematike na sviranje nego obrnuto”). 8 6 Harland, John. 2017. Challenges in researching arts and education – A personal reflection. U: 'e Routledge International Handbook of the Arts and Education. Ur. Mike Fleming, Liora Bresler i John O'Toole. London i New York: Routledge: 325-333. 7 Omasta, Matt i Dani Snyder-Young. 2014. Gaps, silences and comfort zones: dominant paradigms in educational drama and applied theatre discourse. U: Research in Drama Education: 'e Journal of Applied 'eatre and Performance, 19, 1: 7-22. 8 Op. cit., str. 180.