- 04
neko džepno izdanje Googleova prevoditelja, počnu li kompjutori
dovoljno dobro programirati, poznavanje nekih programskih jezika postat
će suvišno… Osim kritičkoga razmišljanja, kooperacije, komunikacije i
kreativnosti, čemu već danas treba djecu početi poučavati u školi,
najvažnije će biti, sugerira Harari, neke specifične životne vještine:
”vještine nošenja s promjenama, vještine učenja novih stvari i očuvanja
mentalne ravnoteže u nepoznatim situacijama.” 4
Dramski odgoj i dramsko stvaralaštvo uglavnom ne razmišljaju o
budućnosti, konceptualno se još uvijek bore sa zadatostima škole s
polovine dvadesetoga stoljeća, žele je opustiti ili oplemeniti kreativnošću,
poticanjem učenika na samoizražavanje i osobni razvoj. U nekim
dijelovima svijeta u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća dramski se odgoj
uspio ugraditi (na dulje ili kraće vrijeme) u školske programe. Uglavnom
to nije potrajalo; kako kaže Mike Fleming (i sur.), ”dani kad se na
umjetnosti gledalo kao na terapeutsku formu samoizražavnja, davno su
5
prošli.” U međuvremenu smo ušli u obrazovnu eru standardiziranih
testiranja, uspoređivanja s drugima ne samo na lokalnoj nego i na
globalnoj razini i sveprisutne visoke kompetitivnosti (između pojedinaca,
ali i između škola). Rigidnost školskoga sustava tako je ponovno
uspostavljena na ponešto drugačijim pretpostavkama. U takvoj klimi
umjetnosti u školi moraju (ili misle da moraju) pokazati da su korisne za
učenike. Zbog toga se rade brojna istraživanja kojima se opravdanost
postojanja umjetničkih predmeta u školi obično pokušava dokazati
korisnošću za uspjeh učenika u drugim predmetima ili za razvoj raznih
socijalnih vještina.
4 Op. cit.; str. 274.
5 Fleming, Mike, Christine Merrell i Peter Tymms. 2004. !e impact of drama on pupils'
language, mathematics, and attitude in two primary schools. U: Research in Drama Education: 'e
Journal of Applied 'eatre and Performance, 9, 2: 177-197; str. 181.