Iva Gruić
Kako odgajati i obrazovati djecu za način života kojeg danas ne možemo
niti zamisliti? I kakve veze s time ima umjetnost u odgoju i obrazovanju,
pa onda i dramski odgoj, dramsko stvaralaštvo?
Ken Robinson u svom utjecajnom promišljanju obrazovanja za 21. stoljeće 2
današnju školu opisuje kao rezultat zahtjeva tržišta 19. stoljeća i vremena
uspona industrijske proizvodnje jer struktura obrazovanja preslikava
potrebe takvoga društva: postoji akademsko i tehničko obrazovanje (što
reproducira klasne razlike i odgovara potrebama industrije); rasporedi su
čvrsto definirani a djeca napreduju u skupinama koje su određene po dobi
(kao što u tvornici postoji radno vrijeme i plaćanje po vremenu
provedenom na poslu a ne po učinku) itd.
Zapadni svijet u 21. stoljeću više ne funkcionira kao velika tvornica.
Globalizacija je preselila pogone negdje daleko od očiju i omogućila
bogatijem dijelu svijeta da se koncentrira na neke sasvim drugačije
pothvate, poput tehnoloških inovacija i kreativnih industrija. Obrazovanje
treba korjenito promijeniti, tvrdi Robinson, kreativnost i kreativan
pristup učenju trebaju postati važna komponenta obrazovanja jer bez
kreativnosti radne snage nema buduće ekonomske stabilnosti u vremenu
brzih promjena poslova koje je pred nama. Nova utopija je kreativni grad,
3
piše Helen Nicholson.
Pišući nepunih dvadeset godina nakon Robinsona, ali i sagledavajući
budućnost iz bitno širega rakursa, Harari je puno radikalniji.
Nakon što nam objasni da ne samo da je usvajanje znanja kao temeljni
koncept škole postalo problematično jer je praktički svo znanje udaljeno
od nas par klikova, ističe kako će se ubrzo u sličnom položaju naći i mnoge
tehničke vještine: znanje stranih jezika postat će suvišno kad se usavrši
2 Robinson, Ken. 2001. Out of our Minds: Learning to be Creative. Chichester: Capstone.
3 Nicholson, Helen. 2011. !eatre, Education and Performance. New York: Palgrave
Macmillan.