Matilda Marković
5. ljetopisac - dokumentira događaj za buduće naraštaje
6. novinar - nije nazočio događaju, ali ga istražuje i sagledava s više
aspekata
7. istraživač - istražuje što se zapravo dogodilo, kako i zašto
8. kritičar - interpretira događaj
9. umjetnik - transformira događaj u umjetnički čin.
Svaki od ovih devet okvira realizira se različitim ulogama koje pružaju
različitu poziciju i vrstu uvida u sam događaj a to je najbitnije za
razumijevanje same radnje i problema. Iz te pretpostavke razvija metodu
popularno zvanu ogrtač stručnjaka (eng. mantle of the expert) u kojoj
sudionici postaju ekipa okupljena oko zajedničkoga posla te u skladu s
time odijevaju tzv. ogrtač stručnjaka pa u problematiku ne ulaze izravno,
već zaštićeni svojom ulogom s određene udaljenosti istražuju
(Gruić 2002: 94-98).
Od svih metoda distanciranja, Heathcote predlaže metodu ogrtač
stručnjaka kao najbolju mogućnost. Iako neki kažu da okružje dramskoga
rada ne može biti štetno po sudionike jer rade u sigurnom okružju fikcije,
Bolton i Heathcote se ne slažu s time. Naime, oni tvrde da adolescent koji
neprestano preuzima i igra sadističke uloge može tako formirati svoju
ličnost u tom smjeru na isti način kao i netko drugi koji to radi u
stvarnome životu, odnosno time dajući do znanja da je granica između
uloge i osobe uvijek problematična u glumi. Dvojac navodi da ponekad nije
moguće razdvojiti granicu između uloge i stvarnosti.
Shvaćanje drame kao sigurnoga utočišta za sve vrste antisocijalnoga
ponašanja je prejednostavno jer ne uzima u obzir ostale članove grupe.
Ono što je terapeutski učinak za jednoga učenika može prekoračiti granice
ranjivosti drugih učenika. Pri tome treba biti jako oprezan jer učitelj
ponekad nesvjesno i nenamjerno može učenike uvesti u situaciju u kojoj je
razina stresa previsoka za njih pa ako ih se ne zaštiti od ozbiljnosti teme,
ishod može biti negativan.