-128
Heathcote tvrdi da igranje uloga nije uvijek najbolje rješenje za uvođenje
učenika u stresne situacije, stoga predlaže metodu ogrtač stručnjaka koja
nudi drugačiju polaznu točku, nego što je ulazak u ulogu koju
podrazumijeva igranje uloga. U svome članku opisuje pristupe temi rak,
umiranje od raka i traženje lijeka. Željela je učenike dovesti bliže temi
umiranja, a da ih u isto vrijeme ostavi u zaštićenoj poziciji te se odlučila za
primjenu kazališne konvencije u kojoj su učitelji odigrali scenu o ženi koja
brine o tri biljke koje su bolesne, za koje se boji te koje u konačnici umiru.
Filmom je djecu uvela u metaforu čovjekova života, bolesti i umiranja.
Prikazivanjem filma djeci je dala vremena da promatraju problem, a susret
s umirućom biljkom mnogo je lakši, nego susret s umirućim čovjekom jer je
smrt biljaka čista i prihvatljiva. Činjenica da je učenicima dala ogrtač
stručnjaka, ulogu znanstvenika, omogućila im je da se bezbolno izvuku iz
situacije jer su morali ići na idući zadatak. Tako su se bezbolno metaforički
oprostili od bolne teme (Heathcote i Bolton 1994).
Devet uloga i okvira Dorothy Heathcote
Budući da polazi od teze da je pretjerana bliskost s događajem neprijatelj
razumijevanja, Heathcote predlaže i nudi koncept uokviravanja (eng.
framing) i različitih uloga pomoću kojih se problem sagledava s različitih
stajališta. Nudi niz od devet različitih uloga, a karakteristika niza jest da
svaka uloga pruža drugu vrstu gledišta te je udaljenija od samoga zbivanja.
Govori o devet okvira ili stupnjeva udaljavanja:
1. sudionik - sudjeluje u samom događaju
2. svjedok - pokazuje kako je događaj izgledao
3. zastupnik - zastupa neko od gledišta vezanih za sam događaj
4. službena osoba - nije nazočila događaju, ali službena dužnost zahtijeva
od nje da ga rekonstruira