Matilda Marković
Uporaba dramskopedagoškoga postupka igranja uloga kod
Dorothy Heathcote
Takozvane teške i osjetljive teme kao učiteljica Hrvatskoga jezika susrećem
u suvremenim književnoumjetničkim tekstovima te ih smatram izazovom
u nastavi. Zašto su pojedine teme poput smrti, bolesti, narkomanije i
ovisnosti osjetljive, teške i problematične? Koliko su roditelji zapravo
spremni približiti ih svojoj djeci, pitanje je na koje nikad nećemo dobiti
odgovor. Stoga prihvaćam izazov i hvatam se u koštac s problemom
osjetljivih tema.
Djeci je izuzetno teško shvatiti konačnost zemaljskoga života i rastanak od
njima dragih osoba. Približiti djetetu bolest i smrt, koja je ponekad
rezultat teške bolesti kao normalno obilježje ljudskoga života, a da ne
povrijedimo djetetove osjećaje iznimno je težak i osjetljiv zadatak. Jedna
od temeljnih zadaća odgoja i obrazovanja u školi odnosi se na poučavanje
učenika onim znanjima i na razvijanje onih kompetencija koje će im biti
potrebne za obnašanje različitih uloga u odrasloj dobi.
Takozvanim teškim temama posebnu pozornost poklanjala je Dorothy
Heathcote. U članku Skandal, bolest i smrt – učiteljeve noćne more ističe i
tvrdi da je u ovim slučajevima i temama učenike potrebno distancirati da
bi se zaštitili (Heathcote i Bolton 1994). Umjesto uzbudljive priče,
Heathcote traži od drame da sudionike provede jasno strukturiranim
procesom emocionalnoga i kognitivnoga odgovora na tenziju koju je
situacija postavila. Učitelj je tu odgovoran za unutrašnju strukturu koja će
sudionike provesti dramom. Za proces strukturiranja potrebni su mu
određeni alati pa Heathcote razvija brojne tehnike koje mu u tome
pomažu; dramske tehnike strukturiranja pojedinih epizoda, tehniku
produbljivanja razumijevanja te tehniku udaljavanja od centralnoga
događaja (eng. frame distance).