-126
Kao participativna metoda rada sa skupinama, i to upravo pod tim
imenom, igranje uloga razvijeno je najprije u psihoterapiji J. L. Morena u
prvoj polovici 20. st., da bi metoda zatim bila potpuno unesena u različite
oblike psihosocijalnih i profesionalnih treninga. U užem značenju, igranje
uloga podrazumijeva ulazak u tuđe cipele, zapravo upoznavanje i
preuzimanje načina ponašanja i razmišljanja nekoga lika u zadanoj
imaginarnoj situaciji. To igranje raznovrsnih, nestereotipnih društvenih
uloga pomaže razumijevanju složenih društvenih situacija, različitih
položaja i pozicija u društvu, pomaže shvaćanju položaja marginaliziranih
skupina, nejednakih odnosa moći i uzroka problema u društvu. Biti u tuđoj
koži odlična je dramska pozicija kojom učenici ulaze u različite društvene
uloge te na taj način bolje razumijevaju situaciju i međusobne odnose.
Jasnije shvaćaju postupke i analiziraju ponašanja te izgrađuju i oblikuju
vlastite stavove i vrijednosti (Čubrilo i dr. 2017: 19).
Preuzimanje različitih uloga i karaktera djetetu daje sigurnost zahvaljujući
kojoj progovara, postaje njegov skriveni mehanizam zaštite. Učenici hrabro
progovaraju igranjem uloga pa vrlo često možemo otkriti njihove
najskrivenije tajne koje su zapravo skriveni poziv za pomoć, koji će iskusni
pedagog primijetiti i na njega po potrebi reagirati. Dramski odgoj pomaže
djetetu da bolje shvati samoga sebe i da u sebi pronađe motivaciju i volju,
potrebu da aktivno djeluje i sudjeluje u svome životu. Uči da njegovo
životno stajalište ne bude izbjegavanje suočavanja sa životnim teškoćama i
mirenje s njima, već da njihovo rješenje nalazi u neprekidnoj borbi, sukobu
s njima, da ih savlada uz pomoć svoje zajednice, grupe tako otkrivajući moć
i vrijednost prijateljstva i zajedništva.