Matilda Marković
Uloga dramskoga pedagoga
Kao učiteljica Hrvatskoga jezika u osnovnoj školi i dramska pedagoginja,
svakodnevno susrećem djecu opterećenu raznim problemima. Koliko
daleko može dosezati moja domena, koliko može pridonijeti moj status
dramskoga pedagoga i koliko može dramska pedagogija, primjena njezinih
metoda i tehnika pomoći pri odgoju mladoga suvremenog čovjeka
sposobnoga za život i snalaženje u 21. stoljeću? Koje kompetencije i
vještine mogu kod njih razviti, s kojim će usvojenim vrijednostima i
naučenim vještinama započeti samostalan život? Brojna su pitanja koja se
stavljaju pred dramskoga pedagoga. Koliko smo odgovorni i koliko
utječemo na budućnost? Pitanja su to koja će vječno tinjati i koja će nas
stalno poticati, tjerati naprijed, podsjećati da smo mi neizostavna karika,
putokaz nekog novog društva, svijeta, čovječanstva i da je naša zadaća
ogromna i odgovornost velika.
Hartmut von Hentig u svojoj knjizi Kakav odgoj želimo? (2007) obrazlaže to
na sljedeći način: ”Sve što pedagog čini zbija se u tom društvu, ono to
usavršuje ili unazađuje, ali ponajviše zato što se mladi čovjek mora
dokazati u tom društvu, onaj koji odgaja ne smije djelovati bez jasne i
kritičke svijesti o proturječnom stanju tog društva. Nije dovoljno reći:
trebamo više tolerancije, više demokracije i tržišta, više svijesti o uspjehu i
samostalnosti, više smisla za globalnu odgovornost i više transnacionalne
solidarnosti, više hrabrosti za primjenu tehnike, više poštovanja za ljudsko
dostojanstvo i ljudska prava. Ništa nam neće koristiti ako priznamo
određene vrijednosti i utvrdimo koje sposobnosti buduće društvo treba
vježbati, ako se zajedno ne složimo se u vezi sa zadaćama i ako jasno ne
uvidimo njihove zamke i njihovu neizbježnost“ (Hartmut von Hentig 2007:
44).
Kao učiteljica i dramska pedagoginja svakodnevno tražim ključeve i
čarobne formule u što lakšem i bezbolnijem pristupu osjetljivim temama.