-112
Tu ponovno uviđamo potrebu naglašavanja važnosti načina na koji ćemo
kreirati sobe dnevnoga boravka i učionice, kako će izgledati centri za
simboličku i dramsku igru, koliko će ti materijali biti strukturirani
odnosno nestrukturirani, kako bi se što više poticala dječja mašta (različita
platna, marame, nestrukturirani predmeti od drva, spužve, vune, odjeće i
sl.). Praksa je pokazala da je većina dnevnih boravaka u ustanovama ranoga
i predškolskoga odgoja i obrazovanja, učionica u osnovnoj školi i centara za
dramsko-lutkarski izraz (ako ga uopće ima) u većini slučajeva vrlo
siromašno opremljena.
Često se u njima nalaze samo lutke (lutke za prste, ginjoli, zijevalice i lutke
na štapu) i improvizirana kazališta te vješalica ili škrinja s odjećom i
obućom za kostimiranje. S obzirom na ogromne mogućnosti koje nudi
lutkarski izričaj te uzimajući u obzir polazišta teatra objekta (stvari su žive,
imaju svoj život i energiju), u te bi se centre aktivnosti moglo unijeti
mnoštvo različitih materijala koji bi poticali dječje izražavanje, a vrlo su
lako dostupni (kartoni, štapovi, platna, marame, folije, spužve, kutije i sl.).
Govoreći o strukturi takvih centara, zapravo se ne bismo trebali
ograničavati samo na jedan dio sobe ili učionice.
S obzirom na to da teatar objekta ujedinjuje više umjetnosti (naglasak
stavljamo na likovnu, plesnu i glazbenu), takvi bi se centri aktivnosti mogli
ujediniti ili pak staviti jedan uz drugoga. No, upoznajući se s pojmom
teatra objekta i što on sve sadržava u sebi, zaključujemo da cijela soba, tj.
učionica može biti pozornica, a materijali i sredstva u njoj objekti igre.
U sobama dnevnoga boravka sveprisutni su uporabni predmeti (stolci,
stolovi i sl.), zatečeni predmeti (npr. različite instalacije koje izrađujemo u
likovnim centrima – skulpture od pedagoški neoblikovanoga materijala),
prirodni predmeti i materijali (kamenje, pijesak, grane, voda, školjke i sl.,
sve prirodne stvari kojima često opremamo centre prirode ili istraživanja,
čak i definiramo podcentre land-arta u sklopu istih) te svi oni mogu biti
poticaj za kazališnu igru. Jedna je od osobina teatra objekta postizanje
najvećega mogućeg dojma s najmanje mogućih sredstava (Weitzner 2011:
73).