Ana Malnar / Magda Henok
okruženje unutar ustanove za rani i predškolski odgoj te osnovne škole, koje
ne samo da će omogućiti, već će i poticati dječje aktivnosti i igru s obzirom
na to da je velika vjerojatnost da će ta igra prijeći i na unutrašnji plan i
poticati unutrašnje mentalne aktivnosti. Osiguravanjem i omogućavanjem
navedenoga, dijete postaje maksimalno angažirano i aktivno.
Igrajući se u tako bogatom okruženju, dijete razmjenjuje iskustva s drugom
djecom i odraslima, razvija socijalne kompetencije i maštu te sve
jednostavnije i prirodnije stupa u kontakt s drugom djecom i odraslima.
Također stvara jedan drugačiji odnos sa stvarima i materijalima koji ga
okružuju te ih je u mogućnosti rabiti na mnogo različitih načina, ne samo
kao objekte za istraživanje i igru, već i kao ravnopravne subjekte te igre pa
tako kreira svoju novu simboličku realnost.
Duran (2011: 22) ističe da simbolička igra djetetu omogućava prilagodbu na
svijet koji ga okružuje, mijenja ga i integrira u svoj unutrašnji svijet. Ona
nema svoj krajnji cilj, osim da sama po sebi bude spontana, zabavna i da je
prati specifičan zanos. Životna je, prerađuje različita iskustva, sama je sebi
svrhom te je njezin proces važniji od samoga cilja. Međutim, ona ipak ima
određena pravila ponašanja, a to je da djeca, kao suigrači, dogovaraju
određena pravila koja trebaju poštivati preuzimajući određene uloge. Iz toga
razloga, djeci treba osigurati što više prilika i mogućnosti za međusobnu
interakciju i to s djecom različite kronološke dobi te s različitim odraslim
osobama, odgojiteljima i učiteljima.
Složenost simboličke igre usko je povezana s bogatstvom djetetovoga
iskustva, koje je opet vezano za poticajno okruženje. Kada se govori o
istraživanju i učenju djece rane i predškolske dobi, ne misli se samo na razvoj
dječjih mentalnih sposobnosti, već se usmjeruje i na stvaranje uvjeta u
okruženju koje će omogućiti djetetu raznolike aktivnosti u kojima će ono
angažirati sva svoja osjetila i sve svoje snage i sposobnosti, a ne samo glavu.
Što je okruženje poticajnije, iskustvo je bogatije, a time i simbolička igra
složenija. ”Okruženje bi trebalo biti pedagoški pripremljeno i oblikovano,
tako uređeno da više sliči radionicama, ateljeima, učionicama za istraživanje,
a manje sobama-učionicama u kojima je poučavanje dominantna
aktivnost” (Miljak 2009: 22).