Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 90

Književna baština i književnikova ostavština:
tradicionalne zbirke i virtualna spremišta
Potpuno je nedvosmisleno da se pod književnim nasljeđem podrazumijeva
tekst, ono što predstavlja književnohistorijsku građu i koja zanima historiju
književnosti kao znanstveni prostor. Iz perspektive muzeja, naslijeđe jednoga
pisca nije samo pisani trag, njegova umjetnina riječi, njegovo zapisano pa
potom arhivirano djelo; danas je, nakon ruskog formalizma i strukturalizma,
ponovno oživjelo zanimanje za njegovu biografiju i sve ono – predmetno i
duhovno – što je konstituiralo jednu cjelovitu sudbinu, koja je, upravo na
tragu citata iz Borhesova iskustva – «razvila novi tip čovjeka, pisca». Takvo
nasljeđe ne mogu prihvatiti institucionalne prirode arhiva, biblioteka, zavoda
za proučavanje književnost, pa čak ni «čuveni», misteriozni policijski arhivi.
Takvo književnikovo nasljeđe – podjednako njegova pjesma i njegova lula,
njegov rukopis romana kao i njegov probušeni šešir – smještaju se u muzej; jer:
muzej izlaže našem pogledu predmete u osobitu rasporedu, u rekonstruiranu
historijsku sekvencu, ili u epohu - koja nama, danas, govori o putovima
prijeđenog razvoja i naslagama identiteta određenog vremena i određenog
prostora.
U novokoncipirane zbirke suvremenih muzeja ili zavičajnih književnih
zbirki ulaze, uz tradicionalne, i suvremeni oblici informatičkog doba: audio
i video-kasete, diskete i CD s digitalnim izdanjima rukopisa, knjiga, časopisa,
ali i filmskim i dramskim oblicima u kojima je književnikovo djelo dobilo
novo ruho, novu medijsku mogućnost beskrajnog, virtualnog spremišta.
Digitalni oblici, obzirom na brze mogućnosti distribucije (nosači teksta,
slike i zvuka; Internet) i širokog spektra korištenja, zahvaćaju široki prostor
ključnih čovjekovih interesa i očekivanih odgovora kroz kulturnu ponudu - od
znanstveno-istraživačkog i edukativnog do turističkog i kulturološkog.
Kuća Svetozara Ćorovića
Odjel za književnost Muzeja Hercegovine smješten u kući književnika
Svetozara Ćorovića, otvoren je (1960.) s temeljnom idejom da se ukupna,
bogata mostarska književna baština reprezentira zaostavštinom dvojice
mostarskih i bh. pisaca Svetozara Ćorovića i Alekse Šantića. Iza 1970. Odjel
je proširen postavom Hamze Hume, proučavana u sklopu srpske književnosti,
te historijskim pregledom štamparstva u Mostaru od 1872. do 1941. godine.
Dodavanjem nove građe, iznevjeren je početni koncept memorijalne kuće kao
autentičnog ambijenta u kojem su živjeli, stvarali i umrli pisci izuzetno bogatog

88