Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 89
Za razliku od arhiva i biblioteka, koji obrađuju, čuvaju i daju na korištenje
ono što su prikupili od baštine isključivo u slikovnom, rukopisnom i knjižnom
obliku, muzeji otvaraju širi horizont prikaza autorove baštine koja uz djelo
akceptira i samu osobnost, koja postavlja pitanja konteksta prostora i epohe,
pa su nerijetko pojedinačne muzejske zbirke književne ostavštine obuhvatile,
uz rukopise i autorske primjerke objavljenih knjiga - prijepise, pisma, osobne
dokumente, priznanja, diplome, povelje, plakate i slično, ali i kompletne
biblioteke s kojima se pisac služio, namještaj njegove radne sobe, uporabne
predmete (nalivpero, tintarnice, naočale, odjevni predmeti i sl.), pa sve do
stambenih i ambijentalnih cjelina u izvornom ili, čemu se sve više pribjegava,
kompleksnih rekonstrukcija kojima je nebitno što ne posjeduju ni jedan jedini
izvorni predmet (npr. Dom Marina Držića u Dubrovniku, rodne kuće /u
izgradnji/ Antuna Gustava Matoša – u Tovarniku).
Primjetno je da su muzejske postavke književnih ostavština potpuno
otvorene onoj dimenziji književnika koja je, takoreći, prognana iz književnosti
- muzejski izlošci teže rekonstruirati književnu i osobnu biografiju – zadirući
podjednako snažno i u prostor i u vrijeme književnikova života. Otuda se u
muzeju vidno mjesto daje prepisci a ona uključuje niz drugih biografija preko
kojih se približava i «otčitava» intimno i političko vrijeme epohe…
Mala usporedba: Biografije i autobiografije, književno i publicistički pisani
memoari – danas su ponovno na cijeni i, osobito u području engleskog jezika,
objavljuju se u vrtoglavim nakladama. Publicističke i romansirane biografije
sve su češće prisutne na repertoaru književne ponude u Hrvatskoj i Srbiji.7
Primjera, mada rijetkih, ima i u nas, u biografskim romanima Josipa Lešića.8
Vrlo je zanimljivo mišljenje zabilježeno u «Razgovorima sa Borhesom»
Ričarda Bergina, u kojem čuveni književnik kaže: «U mnogim mojim pričama
i pesmama središnji lik je književnik. Pa, želim da kažem da književnost nije
obogatila svet samo dajući mu knjige, već i razvijajući novi tip čoveka, pisca.»9
7 Primjerice, Radovan je Popović objavio desetak biografija (I. Andrića, M. Crnjanskog, M.
Selimovića, B. Ćopića, I. Sekulić, D. Maksimović, V. Petrovića, R. Petrovića, D. Ćosića…), i na
taj način snažno vratio ugled tom, gotovo zamrlom, žanru u srpskoj književnosti, NIN, 18. maja
2000.
8 Lešić je napisao pet biografskih romana, među kojima je najpoznatiji «Aleksa Šantić», Veselin
Masleša, Sarajevo 1990.
9 Bergin, Ričard: Razgovori sa Borhesom, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1981., str. 166
87