započeti i završiti u krugu . Poznata struktura sata pridonosi osjećaju sigurnosti u djece . U krugu svaki pojedinac ima svoje mjesto i kreće s iste pozicije . Razmjenjuju ideje i mišljenja ( pri čemu je važno da svatko ima priliku izreći svoju ideju ), slušaju jedni druge , igraju igre , rade na tempu i dinamici , uvježbavaju dijelove teksta . Krećući se u krugu , osjećamo se sigurno , vidimo i čujemo jedni druge , svi smo jednako važni , međusobno se pomažemo i podupiremo te se možemo uključiti u zajedničku aktivnost na način koji nam odgovara ( Gavrilović Smolić 2019 : 433 ).
Velika odgovornost i značajna uloga pripada , naravno , učitelju , odnosno voditelju skupine koji će svojim pristupom i stavom stvarati sigurno , pozitivno i poticajno ozračje koje omogućuje slobodno dječje izražavanje i u kojem djeca imaju slobodu pokušati , pogriješiti i pokušati ponovno . Uz podršku voditelja djeca će se zabavljati , igrati i uživati tijekom pripreme i izvođenja predstave te zajedno s njime proslaviti ozbiljan i značajan uspjeh nakon izvedbe . Treba naglasiti i estetski doživljaj sudjelovanja u stvaranju i izvedbi umjetničkoga projekta koji može potaknuti pozitivno promišljanje i doživljaj umjetničkih ostvarenja kao i daljnje dječje stvaralaštvo ( Guberina 2010 ).
Pritom je bitno imati na umu cilj rada na igrokazu ili predstavi , koji nikako nije profesionalna glumačka predstava , već razvoj jezičnih , komunikacijskih i socijalnih vještina , poticanje i razvoj kreativnosti i stvaralaštva , poticanje razvoja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi , odnosno ukupan učinak na kognitivno-emocionalno-socijalni razvoj djeteta . Kako bi ostvarila svoje potencijale djeca se moraju osjećati sigurno , imati povjerenja u voditelja i jedni u druge , ne bojati se pogrešaka i prosuđivanja . Važnost oslobađanja djece od straha i pogreške za učinkovitost dramskoga odgoja ističe i Valentina Lugomer , te navodi da je to moguće postići jedino ako osjete da nisu kontrolirana i procjenjivana . Ocjenjivanje , dakle , nije u skladu s osnovnim načelima dramskog odgoja ( Lugomer 2000 : 1 ). Prilikom izvedbe voditelj u bilo kojem trenutku može uskočiti i pomoći djetetu ako zaboravi tekst ili se dogodi nešto slično . Igranjem uloga u paru ili manjoj skupini znatno se smanjuje mogućnost utjecaja treme na individualnoj razini . Nakon izvedbe voditelj će razgovarati s djecom o izvedbi potičući ih na iznošenje vlastitih dojmova i zapažanja . Treba izbjegavati prosuđivanje glumačke izvedbe jer ona i nije cilj dramskih aktivnosti u poučavanju engleskoga jezika . Kao i u svakom radu , konkretna je povratna informacija važna i treba biti temeljena na pozitivnom usmjeravanju , pružanju podrške i isticanju onoga u čemu su djeca uspješna te je na tome potrebno graditi daljnji rad .
Ako dijete koje nije sklono javnim nastupima postupnim uvježbavanjem i poticanjem u prirodnom i za dijete prihvatljivom okruženju postigne razinu slobodnog izražavanja na kojoj može izvesti svoju ulogu na pozornici i nastup doživjeti kao igru , a u tome ima stalnu potporu ostalih članova skupine i voditelja , pozitivan učinak na osjećaj uspjeha i postignuća , samopouzdanje i sliku o sebi zasigurno jest nemjerljiv . Iz toga pak proizlazi djetetova vjera u sebe i svoje sposobnosti te sigurnost u nastupu koja postaje vidljiva i u jezičnom izražavanju .
Rad na igrokazu ili predstavi Početak
Rad na igrokazu ili predstavi započinje zajedničkim čitanjem priče . Uz pomoć slikovnice ( ili nekog drugog vizualnog pomagala ) učitelj čita priču . Djecu se nastoji uključiti postavljanjem pitanja o likovima , slijedu događaja , uzrocima , mogućim posljedicama i slično . Pojavljivanje novoga lika u priči , npr . Cvilidrete ( eng . Rumpelstiltskin ), daje poticaj za maštanje – kako izgleda , što radi , kakav je , kako govori , gdje živi , što voli , što ne voli , koja mu je najdraža boja , koliko ima godina , ima li obitelj – zamisli i opiši – pokaži pokretom – otpleši - nacrtaj !
Ako postoje dijelovi teksta koji se ponavljaju , učenike se potiče na uključivanje u pričanje priče . U prvom čitanju može se izostaviti kraj , a učenici dobivaju zadatak da osmisle završetak priče . Slijedi razgovor o doživljaju priče , likovima , slijedu događaja , mogućim izmjenama i slično . Svaki je dječji prijedlog i razmišljanje važno i vrijedno . Početak rada na priči može se varirati i započeti uvođenjem likova ( npr . ako su likovi u priči životinje započinje se uvođenjem naziva za životinje na engleskom jeziku ), uvođenjem pripadajućih kraćih dijaloga , pjesmica ili recitacija .
88
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .