Umjetnost , igra , stvaralaštvo , kreativnost
Djeca se od najranije dobi igraju pridajući sebi , drugim sudionicima u igri , igračkama i predmetima različite uloge i osobine - Dramska sposobnost jest specifično ljudska sposobnost i valja je shvatiti kao antropološku osobinu svojstvenu svim ljudima koja se ispoljava kako u vrhunskim ostvarajima dramske / kazališne umjetnosti tako i u tzv . simboličkoj igri trogodišnjeg djeteta . (...) Još je Aristotel (...) jasno ustvrdio da je dramska umjetnost , kao socio-kulturni fenomen , posljedica čovjekove dramske sposobnosti ( Krušić n . d .: 1 ). Ljudima je , naime , od djetinjstva prirođen nagon za oponašanjem i čovjek se od ostalih životinja razlikuje time što prva svoja saznanja stječe putem oponašanja . ( Aristotel 1983 : 62 prema Krušić 2018 : 16 ).
Ken Robinson tumači ljudsku sposobnost dramatiziranja kao temeljnu i prirođenu kao što su to jezik i gesta to je sposobnost predstavljanja zahvaljujući kojoj neka radnja ili doživljaj može zamijeniti ili značiti neku drugu radnju ili doživljaj . Ta sposobnost javlja se u ranom djetinjstvu kao simbolička igra i traje sve do zrelosti te nakon nje kao sposobnost preuzimanja uloga ( Robinson 1980 : 151 prema Krušić 2018 : 16 ). Vrlo se ozbiljno uživljujući u zamišljene likove djeca stvaraju svoje svjetove , isprobavaju , proživljavaju i spoznaju različite situacije , ponašanja , reakcije i doživljaje , uče i maštaju . Dječju prirodnu kreativnost , znatiželju , igru , maštanje , stvaranje i sasvim specifično i posebno viđenje svijeta oko sebe svakako treba poticati prihvaćanjem dječjih razmišljanja , ideja i kreacija . Govoreći o kreativnosti u rehabilitaciji slušanja i govora , Guberina ( 2010 : 423 ) veliku odgovornost u razvoju dječje kreativnosti pridaje učitelju , koji treba omogućiti djetetu da svojom maštom , razmišljanjem , inovacijom i stvaranjem aktivno sudjeluje u stjecanju govora i znanja . (...) Samo stvaralačkim radom nastavnik može stvoriti široke i otvorene teme , igre , situacije , ritmičke i glazbene stimulacije ; likovni i tehnički izraz , dramatizaciju , koreografiju , individualni rad i rad u skupini . Kreativnost smatra pokretačem sveukupnoga ljudskog stvaralaštva i osnovicom individualnoga stvaralačkog razvoja pojedinca . Kreativnost i umjetnost postavlja u obrnuti odnos , navodeći da umjetničko stvaralaštvo može stimulirati svaku kreativnost , a može i invencijom voditi umjetničkom činu . ( Guberina 2010 : 440 ). Slijedeći misao o složenoj i mnogostrukoj naravi dramske pedagogije kao fenomena između odgoja i umjetnosti ( Krušić 2018 : 18-19 ) isto se može primijeniti na dramske aktivnosti u poučavanju stranoga jezika .
Vrijedi istaknuti značaj interdisciplinarnosti i zastupljenosti različitih umjetnosti u poučavanju ( stranoga jezika ). Dramske aktivnosti uključuju mnoge aspekte umjetničkoga izražavanja – pokret i ples , glazbu , riječ – govor - književnost , dramsko izražavanje i glumu , likovnu umjetnost . Omogućujući djeci dodir s različitim umjetničkim izričajima otvaramo im put u nova područja u kojima će se stvaralački razvijati , činimo ih dostupnima svoj djeci te im pružamo priliku za razvoj vlastite kreativnosti i stvaralaštva . Dramsko izražavanje otvara vrata u svijet imaginacije u kojem dijete u zamišljenim situacijama i likovima koje utjelovljuje može ostvariti slobodnije izražavanje i komunikaciju , kako jezičnu , tako i pokretom u prostoru , koja će mu dati sigurnost i olakšati stvarnu komunikaciju . Djeci je često jednostavnije i prihvatljivije izraziti se kao neki zamišljeni lik , nego u vlastitoj ulozi pa na taj način dramskim izražavanjem možemo nenametljivo potaknuti dječji jezični razvoj , kao i razvoj komunikacijske kompetencije , socijalnih vještina i dr . Scenskim će nastupima dijete upoznati i početi razvijati vlastiti odnos prema scenskom izričaju i kazališnoj umjetnosti , dok će cjelokupni doživljaj zasigurno potaknuti njihove stvaralačke resurse i oplemeniti poimanje svijeta u kojemu žive .
Pojedinac u skupini
Jedan od uvjeta za kvalitetan rad u skupini svakako je razvijanje odnosa povjerenja , empatije , podrške i suradnje unutar skupine . Od izuzetne je važnosti razvoj osjećaja zajedništva i pripadnosti skupini , kao i razvoj osjećaja individualne važnosti djeteta kao člana skupine . Uz podršku voditelja i ostalih članova skupine djeca ostvaruju individualni i zajednički uspjeh što svakako potiče razvoj samopouzdanja i pozitivne slike o sebi . Sudjelovanjem u zajedničkom radu djeca uče primjećivati , slušati , biti strpljivi , izreći i objasniti vlastito mišljenje , uvažavati mišljenje i stavove drugih , uče komunicirati . Prilagođavajući se radu u skupini , dijete razvija socijalne vještine , pronalazi svoje vlastito mjesto i svoj vlastiti izričaj .
Odvijanje aktivnosti u krugu može pridonijeti pozitivnim odnosima unutar skupine . Svaki sat može
87
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I