Kristina Fiedler Osnovna škola Župa dubrovačka krissfiedler @ gmail . com
ISKUSTVO IZ PRAKSE
PROJEKT JA ZNAM – PRIMJENA METODA DRAMSKE PEDAGOGIJE U REALIZACIJI PROJEKTA
Sažetak
Tehnike dramskoga odgoja odgovor su na većinu zadaća , ciljeva i ishoda koje želimo ostvariti u nastavnome procesu . Svojim primjerom iz prakse pokazat ću kako sam fokus učenja sa sadržaja preusmjerila na igranje uloga te učenike postavila u središte poučavanja . Igranjem uloga nisu postali samo dio procesa već su dobili glavnu ulogu . Razredni projekt Ja znam sastojao se od mjesečnih predavanja za roditelje na kojima su učenici predstavljali ono što su naučili tijekom protekloga mjeseca . Jednom mjesečno izdavali su i svoj razredni časopis Škrinja znanja . Tako su se od učenika koji moraju naučiti činjenice za ispit pretvorili u lektore , fotografe , scenografe , voditelje kviza , stand up komičare , pripovjedače , pisce , znanstvenike , predavače , kreatore matematičkih mozgalica , koreografe , tehničare … Kako bi projekt bio uspješno realiziran , svakodnevna je nastava dobila potpuno novo ruho , a ja sam umjesto učiteljice većinu vremena bila samo voditeljica i koordinatorica njihova rada . Ključne riječi : časopis , ishodi , predavanje , projekt , uloge
Uvod
Istraživanja u području odgoja i obrazovanja , provedena u nekoliko zadnjih desetljeća , znatno su utjecala na promjenu odgojno-obrazovnoga procesa u cjelini . Temeljem znanstvenih otkrića došlo je do velikih promjena u teoriji pedagogijskih znanosti . Mijenjaju se zakoni , paradigme , načela , strategije , kurikuli u cjelini , a slijedom toga i neposredna praksa poučavanja u školama . Postavljaju se novi i drugačiji ciljevi , a mijenjaju se i očekivani ishodi pa tako i samo planiranje i pripremanje učitelja za nastavni sat .
Didaktički su koncepti danas potpuno usmjereni prema učeniku i samome procesu učenja , međutim time sadržaj ne pada u drugi plan , nego postaje nerazdvojni dio procesa bez kojega zadani ishodi ne bi bili ostvarivi . Oslanjajući se samo na kognitivne sposobnosti bez emocionalnih dimenzija , poučavanje bi možda moglo biti dobro provedeno , ali ne i učinkovito . Za taj smjer razvoja pedagogijskih znanosti zaslužne su spoznaje iz područja neuroznanosti koja , između ostaloga , istražuje načine na koji mozak uči .
Danas ne možemo ni zamisliti pripremu učitelja za nastavni sat ili temu bez uvažavanja različitih tipova učenika ( vizualni , auditivni i kinestetički ) i neuro-lingvističkoga programiranja koje podrazumijeva četiri stila učenja ( Zašto ?, Kako ?, Što ? i Što ako ?) te metafore , kao vrlo važnoga elementa motiviranja i pridobivanja pozornosti učenika ( Hannaford 2008 ). Neuroznanstvenica Carla Hannaford ( 2008 ) objašnjava jednostavne postupke otkrivanja vlastitoga profila dominacije ključnoga čimbenika , koji će djeci pomoći da uče kako im najviše odgovara i da djeluju na svojoj najvišoj razini i kada su izloženi stresu .
Ne možemo mimoići ni iskustva progresivističkih pedagogija ( J . H . Pestalozzi , J . Dewey , F . Froebel , M . Montessori , R . Steiner itd .) koje su zastupale holistički pristup djetetu , a čije teorije i metode i danas uz manje preinake zapravo ponovno primjenjujemo u suvremenome načinu obrazovanja . Ideja da se tehnike i metode dramskoga odgoja primjenjuju u redovnoj nastavi nije nova , ali jest pristup koji objedinjuje većinu teorija i znanstvenih spoznaja . Aktivnosti su dramskoga odgoja odgovor na većinu zadaća , ciljeva i ishoda
80
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .