igri , izražavanjem vlastitim tijelom i postojećim lutkama , koje su pokušavali oblikovati za konkretnu ulogu . Za neke priče izradili smo lutke od otpadnih materijala , najčešće od tkanina , čarapa , rukavica i kuhača . Pri izradi djeca su predlagala i napominjala što bi još trebalo dodati ili izmijeniti na konkretnoj lutki ( haljinica , kapica , veće ili manje ruke i sl .) da bi ona mogla vjerno prikazati izabranu ulogu . Izradili smo komplete lutaka za priče Miffi u bolnici , Jako gladna gusjenica , Tri praščića i neke druge . Djeca su kombinirala lutke iz različitih kompleta koristeći ih u druge svrhe pa je tako lutka Miffi odjednom došla u posjet kod tri praščića i tamo ih počela liječiti . Uskoro je stigao i vuk koji je postao dobar prijatelj praščićima , a gusjenica ( koja je bila vrlo gladna ) darovala je nešto voća jednome od njih .
Proširivanjem sadržaja priča djeca su poticala jedni druge na igru . Skupina djece koja je dotad crtala dobila je zadatak nacrtati stazu kojom Miffi ide kod praščića , a druga skupina je sagradila kućice u centru građenja . Suradnja , izmjena i dopuna aktivnosti bila je konstantna i često se protezala na cjelodnevni boravak u vrtiću . U aktivnostima s lutkama djeca su samostalno određivala uloge i mijenjala ih uz dogovor suigrača . Igre su vođene dječjom intuicijom trajale dugo s izmjenom sadržaja prema djetetovom raspoloženju i mašti . Kod takvih aktivnosti djeci nije bilo potrebno usmjeravanje odgojitelja , već su samostalno i kompetentno provodili sve što su smatrali potrebnim . Lutka i dramska aktivnost pridonijela je :
• poboljšanoj socijalizaciji i komunikaciji
• razumijevanju govora : preciznom izražavanju , bogaćenju rječnika , spoznaji o retoričkoj i komunikacijskoj vrijednosti govora , izmišljanju riječi
• razvoju neverbalne komunikacije
• izgradnji imaginacije
• razvoju kreativnosti
• učenju promatranja ljudi , svijetu oko sebe i učenju iz tuđih postupaka
• svladavanju neugodnih iskustava , smanjenju unutarnjeg pritiska
• svladavanju prostornih odnosa
• azumijevanju osjećaja za ritam , za priču
• pozitivnoj slici o sebi
• pozitivnom odnosu i stavovima prema kulturi
• razvoju stvaralaštva - zamišljanja i stvaranja na osnovi mašte , ali i stvarnosti .
Razvoj simboličke igre lutkom
Dječje igre nastaju posrednim i neposrednim utjecajem okruženja i često su način dječje interpretacije i analize neke stvarne situacije ( simboličke igre ). Ono što lutku čini simbolom u igri je njezina komunikacija pokretima , glasom , kostimom i samom pojavom . Djeca u početku igraju ono što im je aktualno i važno , što se svakodnevno događa i što proživljavaju . Najčešće u igri oponašaju odrasle u svakodnevnim situacijama i prerađuju događaje . Sama manipulacija lutkom često je više od oponašanja , jer djeca u igri kao da nastupaju što vjernije kako bi dočarala ono što zamišljaju . Improvizacije lutkom rabe govor kao osnovno sredstvo simboličke ekspresije u igri .
Dijete svojim govorom iskazuje svoj doživljaj i emocije . Djetetu lutka najčešće služi za iskazivanje sebe , svog unutarnjeg , emocionalnog ja . Dječja mašta omogućuje spajanje različitih iskustvenih elemenata u nove tvorevine , što omogućuje djetetu stvaranje vlastitog izražavanja o njima . Maštom dijete kombinira , stvara , dolazi do željenih rješenja u skladu sa svojom razvojnom dobi i individualnim mogućnostima koje mu pruža njegovo pedagoško-kulturno okruženje .
Uloga odgojitelja
Odgojitelj treba razumjeti značenje lutaka , znati potražiti asocijacije i metafore s oblikom , materijalom , pokretom , auditivnim i vizualnim sastavnicama lutkarstva . Na taj će način moći pomoći djeci da prepoznaju svoje sposobnosti , izražavaju svoje ideje i zamisli , kontroliraju emocije te grade samopoštovanje i sposobnosti za zajednički rad .
67
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I