koristeći geste , riječi , igre jezikom , mijenjaju ton glasa , koriste različite rekvizite kako bi oplemenili bajku te zadržali pozornost druge djece , a istovremeno se dobro zabavili . Da bi djeca mogla razviti nabrojene vještine i sposobnosti , potreban im je model koji im mi dajemo svojim primjerom .
Značaj materijalnog konteksta
Prema V . Velički ( 2013 ) dobra priprema materijalnog konteksta utječe na stvaranje bajkovitog ozračja , a istovremeno potiče na uključivanje i motivaciju djeteta za slušanjem bajki . Elementi bajkovitog ozračja su : energija pripovjedača , okruženje i poticaji koje koristimo . Energija pripovjedača ima veliku ulogu u stvaranju bajkovitog okruženja jer potiče intrinzičnu motivaciju djece . Kvalitetna govorna interpretacija doprinosi boljem stvaranju ugođaja te privlači dijete na stvaranje vlastite interpretacije . Uživljavanjem u uloge iz bajke prenosimo osjećaje i stvaramo karakter likova . Upravo stoga , veliku važnost dajemo pričanju bajki jer smo u ulozi pripovjedača spontaniji i imamo bolje odnose s djecom koja slušaju bajku . Na taj način zadržavamo njihovu pozornost , a oni se uživljavaju u bajku , aktivno sudjeluju , donose zaključke te ih kasnije samostalno vrlo lako prepričavaju .
Okruženje za dramatizaciju treba biti ciljano i dobro osmišljeno . Pristup djetetu treba biti cjelovit i individualan , uvažavati različitosti i promišljati o izboru materijala , poticaja , vrsti lutaka i priča . Ozračje je važan kriterij i ako je slično obiteljskom okruženju potiče na nesmetano stvaranje i izražavanje . Odjeljivanje prostora za dramatizaciju potiče djecu na igru u manjim grupama ili samostalno izražavanje kreativnosti . To potvrđuje i literatura : Od odraslih preuzimaju organizacijski okvir , a priče koje razvijaju , uvijek su njihove kreacije . Sadržaji imaju obrise njihovih iskustava i njihovih preokupacija u koje često stavljaju i priče , bajke ili kazališne predstave koje su im poznate i koje su gledali ( Hicela 2010 : 52 ).
U našoj se praksi kao vrlo poticajno pokazalo odjeljivanje prostora za dramatizaciju povezano s temom priče u čijem stvaranju aktivno sudjeluju djeca . Izradili smo kućicu , šumu , dvorac i jezero te je to prostor u koji djeca mogu ulaziti i organizirati igru u malim skupinama . Kao inspirativno i poticajno pokazalo se stolno kazalište sa slikama iz bajki i priča kojim su se djeca samostalno koristila u stvaranju kulisa i pričanju priča . Također , koristili su se prostorom koji je njima trenutno najprikladniji i malim maketama krajolika , koje su mogli modelirati prema vlastitim željama , kombinirati materijale i likove ovisno o njihovim interesima .
Poticaji su svi oni bajkoviti pomagači koji iznenađuju , motiviraju i privlače dijete slušanju bajki te im omogućuju da ju svim osjetilima dožive i probude radoznalost , a kasnije ih i potiču na samostalno izvođenje i interpretaciju s materijalom . Materijala ne smije biti previše kako ne bi odvukli pozornost , tako da ih trebamo koristiti promišljeno i u skladu s elementima bajke koju pričamo .
U našem se radu često koristimo različitim lutkama koje su djeci na dohvat ruke ( ginjol i štapne lutke ). Sa djecom starijih skupina izrađujemo lutke koje su potrebne za određenu priču . Često se koristimo i neoblikovanim materijalom reciklirajući otpadni materijal kao što su karton , tuljci , tkanina , PVC boce i sl . Svaki novi materijal djecu sve više motivira i potiče na stvaralaštvo . Za pričanje priča dobro je iskoristiti predmete iz bajke koji potiču djecu na radoznalost . Oni mogu biti spremljeni u čarobnu vrećicu ili čarobnu škrinju poput primjerice , sijena i cigle ( Tri praščića ), košarice ( Crvenkapica ), perja ( Ružno pače ), stakalce , kamenčić , kruna i slično . Ako predmet prate određeni miris i zvuk , ozračje je još zanimljivije . Istovremeno svijeća i vježbe zamišljanja izrazito opuštaju i smiruju djecu te ih potiču ih na stvaranje vlastitih imaginacija iz priča .
Scenske igre od pedagoški neoblikovanog materijala
U suradnji s roditeljima inicirali smo alternativne aktivnosti kako bi potaknuli djecu na vlastito stvaranje , kreativnost i razvijanje kompetencija . Donošenjem u vrtić raznih slikovnica , bajki i priča , organizirali smo Dječju knjižnicu u kojoj su djeca mogla sama posuđivati knjige i slikovnice . Posuđene priče i bajke djeca su kod kuće čitala uz pomoć roditelja , ilustrirala plakate i potom predstavljala u skupini .
Potreba za scenskim prikazivanjem došla je spontano . Djeca su priče počela interpretirati u slobodnoj
66
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .