stoga dati priliku da uđu u njihov svijet kojim vlada prijateljstvo , suradnja , igra i neprestano stvaranje . Redatelj , kazališni pedagog i kazališni terapeut L . Pickardt ( 2018 : 35 ) u svom plenarnom predavanju na 2 . Znanstveno-umjetničkom simpoziju o dramskome odgoju kaže : Bilo bi vrlo razumno osmisliti igrališta za odrasle , ne samo za djecu , nego za sve ljude – igrališta na kojima oni mogu biti onakvi kakvi jesu , gdje mogu provesti vrijeme zaboravljajući na vrijeme i gdje mogu štošta isprobati bez da ih se prosuđuje , bez pritiska da budu uspješni . (...) Takva mjesta i takvi prostori bili bi značajna protuteža današnjoj kulturi brzine , ekonomiziranja i stalnoga poriva za ( samo ) poboljšanjem .
Upravo je iz tog razloga na početku pedagoške godine ( u sklopu uvodnoga roditeljskog sastanka ) roditeljima izložena ideja projekta Roditelji za djecu . Predloženo im je da aktivno sudjeluju u stvaranju dramskih predstava za djecu . Roditelji su ideju rado prihvatili sa svim izazovima koje ona sa sobom nosi . Organizacija rada planirana je u nekoliko skupina koje djeluju kao zasebni organizmi , a svaka je skupina prošla nekoliko faza 43 prilikom rada na predstavi : početak , razrada ideje , oblikovanje predstave , završavanje i izvedba .
U početnoj fazi formirale su se tri skupine od 6 do 9 roditelja po skupini . Svaka je skupina odabrala ime pod kojim će nastupiti i literarni predložak koji će scenski obraditi vodeći se pritom sljedećim kriterijima :
• da je tekst umjetnički vrijedan i djeci prihvatljiv
• da tekst ima scensku radnju
• da je tekst zanimljiv svim sudionicima .
Utvrđeni su i okvirni termini izvedbi tijekom pedagoške godine pa se tako prva predstava trebala odigrati u vrijeme božićnih blagdana , druga u vrijeme Uskrsa , a treća prije ljetnih praznika . Nakon dogovorenoga temeljnog okvira svaka je skupina krenula s radom na svojoj predstavi .
Prva na redu bila je skupina Divovi s odabranim djelom Najotmjeniji div u gradu autorice J . Donaldson . Uslijedili su tjedni sastanci roditelja i odgojitelja u prostorima vrtića , ali i mnoga privatna druženja roditelja iz skupine . Prilagodba teksta i raspisivanje scenarija , odabir izražajnih sredstava ( dijalozi , glazba , pokret ), osmišljavanje i skiciranje scenografije i kostima neki su od zadataka koje su roditelji uspješno savladali u drugoj fazi pripreme . U trećoj fazi roditelji su izrađivali scenografiju , vježbali izvedbu , prilagođavali i oblikovali govor , dijaloge , glazbu i pokret . Što se više približavao termin izvedbe , sve je naglašenija bila i kriza koja se pojavljuje među sudionicima . Najviše ih je brinulo pamćenje teksta , hoće li biti dovoljno glasni te hoće li se djeci svidjeti način na koji su obradili priču . U završnoj fazi izrađuju se plakati za predstavu , usavršavaju se detalji na sceni i kostimima . Uvježbavaju se i glazbeni dijelovi predstave za čiji je nastanak zaslužna dr . sc . mr . art . Tamara Jurkić-Sviben .
Sastanci i probe popraćeni međusobnim upoznavanjem , dobrom zabavom i kreativnim radom rezultirali su predstavom koja je kod djece izazvala oduševljenje i mnoštvo pozitivnih emocija . Da se ne radi samo o amaterskom kazalištu , prepoznao je i Centar za kulturu Trešnjevka koji je u sklopu projekta Darujmo djeci kazalište ugostio ovu hvale vrijednu skupinu . Bilo je to posebno iskustvo ne samo za djecu , već i za roditelje koji su ne kao glumci amateri nego kao glumci dobrovoljci , dali sve od svojih glasovnih , literarnih , glumačkih , likovnih i inih sposobnosti da djeci daruju kazalište . No , to zna i div Jura , kad se dijeli sreća je još i veća . 44
Sljedeća na repertoaru bila je predstava Ježeva kućica . Skupina roditelja pod nazivom Veliki Elmeri na zanimljiv je način osuvremenila poznato djelo B . Čopića . Sastanci roditelja i ovdje su igrali presudnu ulogu u raspisivanju dijaloga kao i ostalih elemenata bitnih za kvalitetnu realizaciju predstave . Veliki Elmeri na neočekivan su način podijelili uloge pa su tako Ježurku Ježića , Medvjeda i Svinju igrale žene , dok je ulogu Lisice igrao muški član skupine rušeći time rodne stereotipe . S obzirom na to da je predstava za djecu odigrana u vrijeme Uskrsa , poznati Zec pismonoša u svojoj je torbi nosio i šarena jaja koja je nakon predstave dostavio djeci . Bio je to još jedan događaj za pamćenje , a Ježurka će još dugo nakon predstave živjeti među djecom .
Posljednja , ali nikako manje važna , predstava je Čudnovate zgode šegrta Hlapića koju su odigrali roditelji skupine Lako ćemo . Iza neozbiljnoga naziva skupine krije se velik i ozbiljan angažman roditelja koji su djeci na scenu prenijela poznatu priču o Hlapiću i njegovom neobičnom putovanju . Bio je pravi izazov prikazati sve detalje Hlapićeva putovanja , međutim roditeljima je to itekako uspjelo .
43 Pickardt predlaže model s četiri etape rada za planiranje rada na predstavi sa skupinom ( 2018 : 40-42 ). 44 Izvor : https :// www . cekate . hr / tnt / arhiva-tnt / projekt-darujmo-djeci-kazaliste ( 21 . 07 . 2019 .)
61
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I