Roditelji uživaju vidjevši rezultate koje njihova djeca ostvaruju , a djeca se ponose svojim uspjehom jačajući pritom vlastito samopouzdanje .
Djeci je pak rijetko pružena prilika da gledaju svoje roditelje kako na pozornici preuzimaju ulogu lika iz priče , da slobodno komentiraju ( pa čak i kritiziraju ) roditelje , da osjete ponos jer je baš njihov tata spasio mišiće od potopa , da se smiju kada mama malo zaboravi tekst te na kraju zaplješću i zagrle svoje roditelje i kažu im hvala na posebnom poklonu . Već je navedeno samo po sebi dovoljno da se dijete osjeća posebno i zadovoljno , međutim to su tek neke dobrobiti ovakvoga projekta za dijete .
Spomenuli smo kako se u odgojnoj skupini posebna pozornost pridaje umjetnosti kao poticaju za cjelokupni djetetov razvoj kao i na izgradnju ključnih kompetencija djece . Izvedene predstave pozitivno su utjecale na sva područja djetetova razvoja , ponajviše onoga u području socio-emocionalnoga i govornojezičnoga razvoja . S obzirom na to da je kazalište najkomunikativnija umjetnost ( Đerđ 1995 : 93 ), a ljudski govor je njegovo najsloženije , najizražajnije i najdramatičnije izražajno sredstvo ( Đerđ 1995 : 97 ) odigrane predstave doprinijele su jačanju kompetencija djece u području komunikacije na materinskom jeziku . Tijekom predstava djeca su sudjelovala u priči , poticalo ih se na interakciju i komunikaciju s likovima na pozornici što je posebno bilo izraženo u predstavi Najotmjeniji div u gradu ( komunikacija s pripovjedačem , zajedničko pjevanje pjesama ).
Predstave su kod djece pobudile interes za čitanjem ( slušanjem ) izvornih priča što uvelike doprinosi djetetovu jezičnom razvoju , kao i razvoju svijesti o važnosti i dobrobiti čitanja . Neobični likovi iz priča engleske spisateljice J . Donaldson te velikih i nama poznatijih autora B . Čopića i I . Brlić-Mažuranić djecu su upoznali s umjetnički vrijednim djelima , ali ih i potakli na daljnje istraživanje i igru . Važno je istaknuti da je svaka od uprizorenih priča tjednima nastavila živjeti u odgojnoj skupini te je djeci poslužila kao poticaj za različite igre i aktivnosti . Ovdje ćemo navesti samo neke od aktivnosti djece uočene tijekom i nakon gledanja predstava :
• dulje zadržavanje pažnje kod djece
• stvaranje emocionalne veze s likom ( empatija )
• uživanje u ulozi recipijenta ( biti dio publike , imati priliku pljeskati , komentirati itd .)
• otvoreni razgovor o emocijama koje su doživjeli
• vođenje duljih razgovora o predstavi ( s drugom djecom i odraslima )
• usporedba predstave s knjigom kao materijalnim objektom – uočavanje sličnosti i razlika
• usporedba predstave s drugim medijima ( film , audio-priča ) – uočavanje sličnosti i razlika
• izražena želja za čitanjem / slušanjem originalnoga teksta
• likovni prikazi doživljenoga
• samoinicijativno odigravanje dijelova predstave tijekom slobodne igre
• ulazak djeteta u fantastični svijet tijekom slobodne igre , pronalaženje drugačijih rješenja i ishoda radnje
• izrada vlastitih kostima i rekvizita
• shvaćanje koncepta kazališta kroz slobodnu igru ( postavljanje scene i gledališta , izrada ulaznica , utvrđivanje pravila ponašanja i sl .).
Predstave koje su na scenu donijeli roditelji na djecu su ostavile snažan dojam i izazvale mnoge pozitivne emocije . Djeca su s oduševljenjem gledala svoje roditelje u ulogama u kojima ih nikada nisu zamišljala , prihvatili su priču i sudjelovala u njoj te na kraju od svake uzeli ono njima najviše blisko . Premda amatersko , kazalište koje su djeci poklonili roditelji , ispunilo je i više od prvotno postavljenog cilja .
Kako su roditelji postali glumci
Ranije smo spomenuli kako bi dječji vrtić trebao promicati kvalitetan obiteljski život i omogućiti roditeljima da aktivno doprinose kvaliteti odgojno-obrazovnoga procesa . U današnjem užurbanom svijetu nerijetko se događa da su roditelji odvojeni od važnih aspekata vrtićkoga života djeteta . Potrebno im je
60
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .