Načini dogovora o slijedu i pravilima igre , podjele i preuzimanje uloga i ulazak u fantastične svjetove samo su neke od sličnosti dječje igre i kazališta .
Rekli smo kako je kazalište djetetu blisko i potrebno , ali o odraslom ovisi na koji će način kazališnu umjetnost približiti djetetu , učiniti mu je dostupnom i omogućiti mu da iz kazališta primi sve što ono u sebi nosi : govor , pokret , glazbu , svjetlo , ali i još mnogo toga . 42 Scenski događaj dijete zabavlja , ali mu pomaže i da razvije empatiju , osjećaj odgovornosti , samokritičnosti i samopouzdanja , utječe na formiranje stavova i razvoj društvene svijesti kao i na razvoj govora i drugih izražajnih sposobnosti te potiče kreativnost . Stoga bi scenski odgoj trebao biti dio sustava odgojno-obrazovnih ustanova i to na svim njegovim razinama .
Obitelj i odgojno-obrazovne ustanove kao dva temeljna sustava u kojem se dijete razvija i raste , pripremaju dijete da razumije životne izazove i odgovornosti , a stečena iskustva uspješno integrira u vlastiti život . Fokus se treba postaviti na jačanje kompetencija važnih za osnaživanje pojedinca , odnosno onih znanja , vještina i stavova koje će mu pomoći pri suočavanju s izazovima suvremenog društva stvarajući pritom pozitivan stav o sebi i drugima . I . Gruić ( 2018 : 12 ) naglašava kako je dramski medij odličan za rad na vještinama koje će , čini se , u budućnosti biti sve važnije , ali i za sve rasprave o dilemama koje neizvjesnost pred nas postavlja .
Dječji vrtić , kao prva odgojno-obrazovna ustanova u koju dijete ulazi , roditelje ( skrbnike ) prihvaća kao ravnopravne sudionike koji ustanovu obogaćuju svojim individualnim posebnostima te svojom vlastitom kulturom pridonose kvaliteti ustanove u cjelini ( Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje 2014 : 13 ). To znači da bi roditelji trebali biti izravno i aktivno uključeni u odgojno- obrazovni proces , a u skladu s njihovim potrebama i mogućnostima .
Današnje su obitelji nerijetko suočene s pomanjkanjem kvalitetno provedenoga slobodnog vremena . Roditelji preuzimaju bitnu ulogu u usmjeravanju djeteta kako da vlastito slobodno vrijeme provede bitno drugačije od pasivne besposlice . U tom kontekstu važnu ulogu imaju i odgojno-obrazovne ustanove kao promicatelji kvalitetnoga obiteljskog života u svrhu dobrobiti djeteta .
Prema istraživanju provedenom 2006 . godine na uzorku od 1 400 mladih u dobi od 14 do 18 godina kazalište je kao izbor provođenja slobodnoga vremena na posljednjem mjestu sa samo 1,28 % ispitanika ( Lončar 2008 ). Kada govorimo o odlasku u kazalište u slobodnom vremenu , odgovor nikada je od 1986 . do 1999 . godine s 30 % porastao na preko 45 % ( Isto ). Želimo li da dijete pokaže interes za kazalište , razumije ga , doživi i vrednuje , moramo mu osigurati prva ( pozitivna !) iskustva s kazališnom umjetnosti .
Već smo spomenuli kako djetetov kontakt s kazalištem uvelike ovisi o njemu bliskim odraslima jer od odraslog koji ga je u teatar doveo ovisi mnogo toga bitnog ( Ostojić 1990 : 36 ). Ta prva djetetova iskustva oblikovat će njegove stavove prema kazalištu i scenskoj umjetnosti uopće . Projekt Roditelji za djecu doprinio je kvalitetnijoj suradnji odgojitelja i roditelja , roditelja i roditelja , a djeca su pritom gradila pozitivan stav i zanimanje prema kazalištu i pripovjednoj umjetnosti uopće . Otkrivali su se zaboravljeni ili skriveni talenti , igra se vratila u život odraslih , a rezultate zajedničkoga rada dugo će pamtiti veliki i mali članovi obitelji . Ovakvu vrstu uključivanja roditelja u život vrtića roditelji su opisali kao zanimljiv i kreativan način da aktivno doprinesu kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa , a vrtić je postao mjesto osnaživanja veza među svim svojim protagonistima .
Zašto su roditelji postali glumci
Odgojna skupina u kojoj je ovaj projekt ostvaren mjesto je igre i druženja djece u dobi od 3 do 6 godina . Shvaćajući umjetnost ( uz rad i igru ) kao jednu od tri opća tipa ljudske aktivnosti ( prema Radovan- Burja 2011 ), a koja u sebi nosi veliki odgojni i obrazovni potencijal , odgojiteljice posebnu pozornost pridaju integraciji umjetnosti u svom radu . S obzirom na to da je kazalište sinteza raznih vrsta umjetnosti i različitih vrsta izražavanja i doživljavanja koje djetetu nudi priliku za kreativnu participaciju , mogućnost da uči i stimulans za psihološki razvoj i mentalno zdravlje ( Goldberg 1974 : 16 prema Mrđenović 2014 ), djeca svake godine imaju priliku scenskim nastupom roditeljima predstaviti ono što su tijekom pedagoške godine činili .
42 Poljski teoretičar T . Kowzan nabrojao je 13 sustava znakova koji se pojavljuju u predstavi : govor , ton , mimika , pokret , kretnja , šminka , frizura , kosti , rekvizit , dekor , rasvjeta , glazba i zvučni efekti ( Vigato 2011 : 11 ).
59
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I