tema kojima se skupina bavi .
Autonomija dramskoga pedagoga podrazumijeva i to da se kurikulumom ovoga predmeta definira ponuda zajedničkih tema , ali i da se ostavi puno više slobodnoga prostora za planiranje i ostvarivanje specifičnih ishoda . Vjerujem da dramski pedagog mora imati autonomiju i u odabiru zastupljenosti određenoga područja dramskoga odgoja ( dramsko izražavanje , dramsko stvaralaštvo i dramska kultura ) unutar svoga plana i programa . Nadalje , sukladno potrebama i željama konkretne skupine s kojom radi , dramski bi pedagog trebao moći iskoristiti fleksibilnost triju područja , njihovo prožimanje i nadopunjavanje pa ponuditi baš ono što je s obzirom na sastav i potrebe skupine optimalno .
U kojim bi uvjetima takvo realiziranje nastave izbornoga predmeta Dramski odgoj bilo izvedivo ? Smatram da ne bismo dramske pedagoge trebali obvezivati na obradu svih ponuđenih tema niti naglašavati važnost konačnoga proizvoda ( produkcije ili predstave ). Tvrdnju bih argumentirala svojim dugogodišnjim iskustvom voditeljice dramske skupine u osnovnoj školi . Naime , nekoliko je važnih priredba tijekom nastavne godine ( prvi dan prvašića , Dan kruha , Božićna priredba , Dan škole ), a nađu se tu još i neke važne godišnjice koje treba popratiti tematski odgovarajućim glazbeno-scenskim programom . Tu je dakako i smotra LiDraNo na koju se voditelji skupina rado odazivaju . Takav tempo ne bi izdržali ni profesionalni ansambli a kamoli djeca . 38 Smatram da Dramski odgoj kao izborni predmet ne bi trebao biti servis za proizvodnju umjetničko-kulturnoga programa škole . U skladu s time , smatram da kurikulum ovoga predmeta ne bi trebao obvezivati na predstavu ili javnu izvedbu .
Međutim , iako smatram da je proces izrazito važan , nisam protiv izvedbi i izvođačke kompetencije trebaju biti dio kurikuluma predmeta Dramski odgoj , neovisno o tome hoće li se netko od učenika prepoznati u ovoj umjetnosti pa se i usmjeravati ka profesionalnom bavljenju kazalištem ili jednostavno steći vještine koje će mu u životu koristiti i u neumjetničkim zanimanjima . Željela bih naglasiti da ih ja u okviru ovoga programa vidim kao priliku da mladi izvođači progovore o svojim temama , da im se da mogućnost da se suoče pa i obračunaju sa svijetom u kojem žive te da nakon javnoga igranja budu zadovoljni svojom izvedbom i skupno pokazanim ( neovisno o ocjeni nekog prosudbenoga povjerenstva i / ili publike ). Naglasila bih i da put do izvedbe smatram istraživačkim kreativnim procesom igranja i proigravanja bilo s gotovim autorskim tekstom bilo s tekstom koji nastaje tijekom rada . Osim toga , postavljanje predstave razumijem i kao priliku za učenje , ali i nadopunjavanje triju područja koje sam već ranije spomenula .
Kao dobar primjer izdvojila bih odgoj publike , koji je nominalno dio dramske kulture , ali u okviru predmeta Dramski odgoj dobiva jednu novu , dublju , poticajniju i zanimljiviju dimenziju . Naime , nužno je učenike poučavati kako gledati kazališnu predstavu i omogućiti im da kazališno iskustvo gledanja i doživljaja gledanoga mogu uobličiti u dojam , koji je odveden od dojmova s kojima se najčešće susrećemo i koji su vrlo često oblikovani u binarnim kategorijama sviđanja / nesviđanja ; duhovitosti / neduhovitosti i sl . Poučavati ih kako gledati i razumjeti kazalište pripremom za gledanje , gledanjem i analizom predstave je u redu . Međutim , Dramski odgoj daje priliku za više – za razumijevanje kazališta iznutra – iz pozicije redatelja , scenarista , glumca , kostimografa , scenografa pa i scenskog radnika . Postavljajući svoju predstavu , učenici uz pomoć dramskoga pedagoga promišljaju o temi koja im je važna , promišljaju o poruci koju žele poslati … Razmišljaju i o publici kojoj su namijenili svoju predstavu , o emocijama koje žele probuditi te promišljanjima na koja žele potaknuti tu istu publiku . Kvalitetno vođenim radom na predstavi , učenike učimo kako čitati kazalište . Kada se takav rad upotpunjuje redovitim gledanjem i analizom profesionalnih predstava u koju je uključeno i pojedinačno argumentirano iskazivanje stava , možemo govoriti o kazališnome opismenjavanju djece i mladih . Osim toga , osposobljavajući ih da razumiju kazalište , na dobrom smo putu da im kazalište postane užitak . I da zavole kazalište . A to je jedan od najvažnijih ishoda ovoga predmeta .
Ostvarivanje ishoda ovisi i o odgovarajućem izboru dramskih tehnika i metoda . Izbor dramskih aktivnosti ovisi o kompetencijama dramskoga pedagoga , dramskopedagoškome usavršavanju , ali i afinitetu . Međutim , taj odabir trebao bi biti skladan spoj pedagoških i umjetničkih nastojanja te htijenja učenika i dramskoga pedagoga . A svakako i prostor za pomicanje granica i izlazak iz zone sigurnosti – i dramskoga pedagoga i učenika . U promišljanju o predmetu Dramski odgoj moram se zapitati što taj predmet čini drugačijim , a samim time i potrebnim .
38 Uostalom , o nemogućim očekivanjima postavljenim pred školske dramske družine je na prošlogodišnjem Simpoziju govorila Ines Škuflić- Horvat u svome izlaganju Igrom do izvedbe a kako do prosudbe .
52
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .