To su sve uglavnom vježbe zamišljanja , mnoge od njih preuzete iz raznih oblika glumačkoga treninga , npr . iz Stanislavskijeva sistema te raznih njegovih inačica nastalih u SAD-u i inkorporiranih u metodiku kreativne drame , kao i iz raznih autoriziranih metodika namijenjenih odgoju mladih kazalištaraca , od kojih je najpoznatija ona Viole Spolin .
Svoj je metodički pristup Ladika prikazala kao strukturirani proces određen iskustvom i mogućnostima dječjega psihičkog razvoja : zadatci i vježbe postupno se dopunjuju od jedne do druge etape te razvijaju od jednostavnih vježbi percepcije , preko vježbi osjetilnoga te emocionalnoga pamćenja , do skupnih vježbi zamišljanja , improviziranih prizora , govornih zadataka ( monoloških i dijaloških ), sinestetskih postupaka povezivanja glazbenoga , vokalnoga , plesnoga i dramskoga izraza itd . Na kraju , slijedi izvedba , ali ne kao završena , režirana i definitivno uobličena predstava namijenjena širokoj publici , već prije svega kao predstavljanje rezultata dotadašnjega skupnog rada u studiju .
Ako Ladikinu knjigu usporedimo sa Sladeovom , uočit ćemo niz paralela . Sladeov utjecaj vidljiv je prije svega u načinu na koji Ladika oblikuje svoju knjigu . Kao i u Sladeovoj knjizi , središnji najopsežniji dio pripada slikovitim i vrlo podrobnim opisima studijskoga rada ( igara , vježbi i procesa ) dobro potkrijepljenima , kao i kod Sladea , atraktivnim fotografijama i iskazima sudionika . Zatim , Ladika svoj prikaz kako se vježbe i metode postupno razvijaju i usložnjavaju strukturira slično Sladeovu .
Još jednu značajnu poveznicu predstavlja činjenica da su oba metodička pristupa – Sladeova dječja drama te Ladikin dramski odgoj – u svom konačnom razvojnom tijeku usmjerena prema istom cilju , a to je razumijevanje , doživljavanje i prihvaćanje dramske / kazališne umjetnosti i stvaralaštva kao vrijednog oblika socijalnoga , etičkoga i estetskoga odgoja te važnog medija kulturne komunikacije . U nastavku knjige Ladika upravo ovim temama posvećuje posebnu pažnju : ističe socijalizacijske učinke skupinskoga rada u studiju ; ukazuje na važnost kvalitete i primjerene tematike pri izboru tekstova za uprizorenje ; razmatra pitanja glumačkoga sudjelovanja djece izvođača u režiranim kazališnim predstavama te probleme recepcije dječjih predstava od strane dječje publike ; poučava i savjetuje kako pripremati školske priredbe i svečanosti . U završnom poglavlju naslovljenom Značenje scenske umjetnosti za mlade Ladika autoritativno i pomalo direktivno , iz pozicije stručnjaka , umjetnika-pedagoga , zaključuje svoju programatsku raspravu nizom određenja kojima se i danas služe promicatelji i zagovornici umjetničkoga te posebice dramskoga / kazališnoga odgoja : Teatar crpi izvore svoje umjetnosti iz dječje igre i one vječno igrajuće stvaralačke aktivne mašte , a dijete se scenskom umjetnošću obogaćuje i spoznajno i emocionalno . Za dijete je scenska umjetnost jedna od mogućnosti doživljavanja svijeta oko sebe i svijeta u sebi ( Ladika 1970 : 143 ).
Ladika posebno ističe važnost snažnog psihološkog djelovanja dramskog / kazališnog medija na mlade gledatelje : Snaga emocionalnog doživljaja je upravo onaj najvažniji elemenat u predstavi za djecu . Upravo po toj emocionalnoj doživljenosti poetska riječ djeluje sa scene na dijete zato da formira njegovu svijest i njegove osjećaje ( Ladika 1970 : 144 ). Snažan doživljaj pokretač je i spoznajno-emocionalnog mehanizma u djeteta izvođača : Tu istu vrhunsku fazu 35 postiže i dijete interpretator , dijete glumac , u procesu svoga rada u studiju , u procesu pripremanja predstave i na samoj predstavi . U plemenitom nastojanju da potpuno izrazi svu dubinu svog doživljaja u njemu kao da se u toku predstave ili u toku rada na najjednostavnijem zadatku u studiju – pali neko posebno svjetlo koje ga osvjetljava i omogućava mu da dublje shvati ljudske odnose i sebe samog ( Ladika 1970 : 146 ).
I još : Zato kazalište za djecu i omladinu ima osim drugih još i poseban zadatak : da bude odraz upravo njihova života , da rješava problem djetinjstva i problem prerastanja djeteta u omladinca i omladinca u zrela čovjeka i da tako obuhvati ono najosjetljivije doba u životu čovjeka , doba kad se nalazi u previranju i sukobu s društvom i sa sobom samim i kad se u njemu rađa , izrasta i učvršćuje odgovornost pred drugim i pred samim sobom – odgovornost pred životom ( Ladika 1970 : 145 ).
Oslobodimo li diskurs knjige za ono vrijeme ideološki podobnog vokabulara i čitamo li je s ideološki neutralnoga motrišta , u Ladikinim opredjeljenjima prepoznat ćemo stavove današnjih zagovaratelja i promicatelja umjetničkoga te posebice dramskoga / kazališnoga odgoja i pedagogije . 36 Promatran u široj perspektivi povijesnih metodičkih pristupa , za model rada što ga je Ladika
35 Fazu katarze , koju Ladika spominje u prethodnom ulomku . 36 Više u : Krušić , V . 2015 . Umjetnički odgoj – Što je to i čemu služi ? U : Zbornik radova simpozija Umjetnik kao pedagog pred izazovima suvremenog odgoja i obrazovanja . Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera . Osijek . Članak je dostupan i na : http :// www . hcdo . hr / knjiznica / strucni-clanci / Vidi također : Smjernice za umjetnički odgoj . 2006 . Dokument Svjetske konferencije o umjetničkom odgoju : Oblikovanje stvaralačkih mogućnosti za 21 . stoljeće . UNESCO . Lisabon . http :// www . hcdo . hr / dokumenti / smjernice-unesco-a-za-umjetnicki-odgoj /
32
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .