Sladea , čiju temeljni knjigu Child Drama donosi u Zagreb . Godine 1965 . Uključuje se u ASSITEJ-a 33 i postaje članicom njegova Izvršnoga odbora . Aktivnost u ASSITEJ-u omogućavala joj je , uz sudjelovanje u međunarodnoj razmjeni predstava , stalan i otvoren uvid u nova iskustva dramskoga stvaralačkoga i odgojnoga rada s djecom koja je zatim prenosila u domaća okružja . Tako , primjerice , osniva i Jugoslavenski centar ASSITEJ-a , koji je u bivšoj državi niz godina svoje sjedište imao u Karlovcu , a njegov je tajnik dugo godina bio Berislav Frkić , umjetnički voditelj tamošnjega Omladinskog studija Zorin doma i dugogodišnji Ladikin suradnik .
Godine 1970 . Ladika objavljuje svoje glavno stručno djelo , knjigu Dijete i scenska umjetnost – Priručnik za dramski odgoj djece i omladine , u kojoj sistematizira svoja dotadašnja iskustva i spoznaje stečene kako neposrednim praktičnim radom u matičnoj ustanovi tako i susretima s praksom i praktičarima širom svijeta . Svojom je knjigom Ladika oblikovala cjelovit i osmišljen model dramskog odgojnog rada kao sastavnog dijela umjetničkog odgoja , svjetski značajne pedagoške paradigme prihvaćene posvuda u tada politički oštro podijeljenom svijetu . Već na samom početku , u Uvodu , Ladika naznačuje opći paradigmatski okvir u kojem sagledava svoje umjetničko-pedagoško djelovanje te svrhu pisanja svoje knjige : U cjelokupnom kompleksu odgoja umjetnost može odigrati značajnu ulogu . Ona može pomoći djetetu u shvaćanju života , razvoju emocija , a posebno potaći i razvijati kreativne procese kod mladih .(…) S tih pozicija prišla sam iznošenju svojih iskustava svima onima koji su se našli na istom putu djelovanja i htijenja : razviti putem scenske umjetnosti u djeci smisao za ljepotu i plemenitost u životu , pomoći im da shvate u čemu je bît umjetnosti , bît života i da razviju svoje kreativne snage u zanosu za stvaranje sutrašnjice koja ih očekuje ( Ladika 1967 : 4 ).
U prvome poglavlju naslovljenom Kazališta za djecu u svijetu i kod nas Ladika sažeto i informirano naznačuje širi i tada zaista najaktualniji svjetski okvir onoga o čemu piše pa spominje različite vrste aktivnosti i usmjerenja kazališnoga i scenskoga umjetničkog rada za i sa djecom / omladinom koje tada postoje u svijetu , u rasponu od raznovrsnih vrsta kazališta za djecu u raznim europskim zemljama s obje strane željezne zavjese , preko spominjanja tada značajnih središta studijskoga rada , do prakse kreativne drame ( kreativne dramatike , kako je naziva Ladika ), u čije okvire smješta i dječju dramu P . Sladea . Prikazujući primjere i iskustva iz cijeloga svijeta , pri čemu je podjednaku važnost davala praksama i ličnostima s Istoka i Zapada , Ladika svoj umjetničko-pedagoški angažman uklapa u širi svjetski kontekst i trendove umjetničkoga odgoja kao globalne paradigme toga vremena , a poglavlje završava isticanjem da se i u nas , u Hrvatskoj , osnivaju ustanove umjetničkoga odgoja predstavljajući , na samom kraju , Zagrebačko kazalište mladih kao takvu ustanovu koja svoju djelatnost razvija upravo u skladu s naznačenim svjetskim tendencijama .
Za nas je svakako najzanimljivije poglavlje Metodika rada u dječjem dramskom studiju u kojem Ladika sistematizira svoj dramskopedagoški pristup . Tu je rad u dramskom studiju te njegov cilj prikazan kao nešto drugo od pripreme i uvježbavanja predstava . Svoju inačicu dramskoga odgoja 34 Ladika strukturira kao oblik umjetničkoga odgoja kojim se djecu / mladež priprema za umjetnički doživljaj bilo kao mlade izvođače bilo kao gledatelje umjetničke aktivnosti i kojim se ujedno razvijaju njihove kreativne mogućnosti . Na početku poglavlja Ladika pomalo idealizirano opisuje značajke psihičkoga razvoja djeteta i njegove stvaralačke mašte koju , to često ponavlja , treba osloboditi , i dijete osposobiti za cjelovito intelektualno-emocionalno doživljavanje umjetničkih djela i fenomena te za estetsko izražavanje svojih doživljaja .
Pri razmatranju dječje dramske igre , koju prihvaća kao medij pobuđivanja djetetove doživljajnosti i stvaralačke mašte , Ladika ističe fascinaciju dječjom sposobnošću uživljavanja u zamišljene likove i situacije te snagu dječjeg doživljavanja zamišljenih sadržaja . Poticanje oblikovanja takvih zamišljaja , a onda i doživljaja koje izazivaju Ladika je učinila glavnom zadaćom metodike koju je razvila u studijskom radu te zabilježila u svojoj knjizi , u kojoj kaže : Zadatak je dakle umjetnika-pedagoga u dječjem dramskom studiju da neiscrpljiv izvor stvaralačke mašte , opažanja i osjećanja kanalizira u pedagoškom smislu i da u djetetu razvije sposobnost punog doživljavanja ne samo umjetnosti nego i života koji ga okružuje i da u njemu pronalazi ljepotu ( Ladika 1970 : 21 ).
Nakon isticanja opće zadaće rada u dramskom studiju , Ladika izlaže proces rada : opisuje kako se odvija i što su ciljevi rada u pojedinim etapama života i razvoja skupine , pa zatim za svaku etapu izlaže i opisuje vježbe koje se koriste .
33 ASSITEJ - Association Internationale du Théâtre de l ’ Enfance et la Jeunesse ( Međunarodna udruga kazališta za djecu i mlade ) 34 U nas se tada češće govorilo – scenskoga odgoja .
31
P L E N A R N A I Z L A G A N J A