Pionirskog kazališta u kojem djeluje do 1953 . Umnažanjem dječjih kazališta uspostavljen je osnovni model institucionalnog kazališnog rada – uvježbavanje i izvođenje predstava prema prikladnim dramskim i literarnim tekstovima – koji otada počinje prevladavati u svim vrstama i okružjima dramskoga rada s mladima .
Prihvaćanje ovakvog institucionalnoga vida kazališnoga rada s mladima , poticano aktualnim ideološkim razlozima , bilo je tada , u nedostatku drugih modela , jedino moguće . Ali pokazalo se plodonosnim i u dužoj povijesnoj perspektivi , iako se u to vrijeme odvijalo gotovo mehanički , po automatizmu i bez dubljega promišljanja svih pedagoških pretpostavki i ishoda takva modela , njegovih metoda i izvedbenih oblika . Trebalo je proteći izvjesno vrijeme prije nego što su se u tadašnjoj državi stekli društveni uvjeti za oblikovanje nove relevantne paradigme dramskoga rada s mladim naraštajima te našli stručnjaci koji će je oblikovati .
Tijekom 50-ih godina , ne samo u bivšoj državi nego u širem svjetskom političko-ideološkom kontekstu , socrealistička ideološko-estetička paradigma konačno biva odbačena , a s njom i njezina prateća pedagoška primjena . U hrvatskoj pedagogiji i kulturi toga vremena stvara se tako pogodno ozračje za prihvaćanje i drugih ideja o umjetnosti i njezinoj funkciji u ljudskom društvu , posebice u odgoju i obrazovanju . Te su se ideje tijekom 50-ih godina u svjetskim razmjerima uobličile u paradigmu umjetničkog odgoja ili odgoja pomoću umjetnosti koja se pojavila i proširila pedagoškim i kulturnim okružjima tada ideološki i politički radikalno podijeljene Europe , kako u zapadnim demokracijama tako i u zemljama iza željezne zavjese . 31
Paradigma umjetničkog odgoja razvijala se u nas tijekom 60-ih godina poglavito u institucijama neformalnog odgoja i obrazovanja , primjerice u Savezu društava Naša djeca , gdje se oko časopisa Umjetnost i dijete , pokrenutog 1969 . godine , okupljaju pedagozi , umjetnici i stručnjaci različitih društvenohumanističkih i umjetničkih područja zainteresirani za stvaralački rad djece i mladih 32 . Među njima se našla i Zvjezdana Ladika ( 1921 . – 2004 .), najistaknutija ličnost hrvatske dramske i kazališne pedagogije druge polovice 20 . stoljeća .
Ladika se za dramski stvaralački rad s mladima opredjeljuje tijekom studija režije na tada novo osnovanoj Akademiji za kazališnu umjetnost . Od 1953 . nasljeđujući Đurđu Dević djeluje u Pionirskom kazalištu ( PIK ) odnosno , od 1967 . u Zagrebačkom kazalištu mladih ( ZKM ) kao redateljica i dramska pedagoginja sve do samog životnog svršetka 2004 . godine . U PIK Ladika dolazi na već poznat i dobro uhodan teren : u instituciju koja funkcionira na sličan način kao mnoga dječja kazališta na Istoku i Zapadu , u kojima se pripremaju kazališne predstave i zatim izvode za mladu publiku . Osim toga , Ladika je i prije svog zapošljavanja pratila rad Đ . Dević , koja je , uz redateljsku finalizaciju predstava , u pripremnom – studijskom – dijelu rada s mladim izvođačima obilato koristila improvizacijske metode . Ladika je tako svoj dramski i kazališni odgojni rad mogla nastaviti razvijati na osnovama koje je zacrtala njezina prethodnica .
Sljedećih petnaestak godina Ladika intenzivno djeluje u nekoliko smjerova i na nekoliko razina : režira predstave i širi repertoar PIK-a , s predstavama putuje širom Jugoslavije i Europe , uspostavlja kontakte i umrežuje se u međunarodne organizacije kazališnoga i dramskoga rada s djecom i mladeži , upoznaje pristupe i oblike dramskoga / kazališnoga odgojnog rada u drugim zemljama , a naročitu pozornost , koristeći se stečenim iskustvima , posvećuje metodičkom oblikovanju i osmišljavanju dramskopedagoškog rada s djecom i mladeži u studijskim uvjetima .
Potkraj 50-ih i tijekom 60-ih godina 20 . st . Ladika se dodatno usavršava te odlazi na studijske boravke najprije u Čehoslovačku , zatim u Francusku , gdje upoznaje , između ostalih , L . Chancerela i njegov pedagoški rad . U Engleskoj pak upoznaje iskustva britanske dramske pedagogije te naročito studijski rad P .
31 Tvorba paradigme pripisuje se britanskom estetičaru , povjesničaru umjetnosti i pjesniku Herbertu Readu , značajnom i utjecajnom promicatelju umjetničkog odgoja odnosno odgoja putem umjetnosti . U svojoj kapitalnoj knjizi Education through Art ( 1943 ) Read se zalaže za postavljanje umjetnosti na ono mjesto u obrazovanju koje joj pripada i na kojemu je uvijek bila – u samo središte stvari ( od osnovne škole pa nadalje ). U knjizi je razradio sociokulturnu dimenziju kreativnoga odgoja i obrazovanja te postavio načela umjetničkoga odgoja kao puta i načina odgajanja cjelovitih , uravnoteženih i stvaralačkih ličnosti . Više o konceptu umjetničkog odgoja i njegovoj prihvaćenosti u hrvatskom pedagoškom kontekstu vidi : Krušić , V . 2015 . Umjetnički odgoj – Što je to i čemu služi ? U : Zbornik radova simpozija Umjetnik kao pedagog pred izazovima suvremenog odgoja i obrazovanja . Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera . Osijek . Članak je dostupan i na : http :// www . hcdo . hr / knjiznica / strucni-clanci / 32 Duhovna roditeljica časopisa i njegova dugogodišnja glavna urednica bila je pedagoginja i kulturna djelatnica Danica Nola ( 1910 . – 2005 .) u to doba direktorica Centra za vanškolski odgoj Saveza društava Naša djeca .
30
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9 .