zemlji . Drama Boreale te njezine članice provode i druge aktivnosti u okviru mreže – organiziraju festivale , radionice , stručne skupove , realiziraju zajedničke projekte , izdaju časopise i literaturu .
*****
Za cjelovitost našeg prikaza svakako bi bilo korisno i poučno opisati značajke dramskoga odgoja i pedagogije u još nekim jezično užim okružjima 28 , no završit ćemo ga naznakama okvirne paradigme i osnovnog modela dramskoga odgojnog rada na kojem se temelji i razvija suvremena hrvatska dramska pedagogija .
Temelji suvremenoga dramskog odgoja i pedagogije u Hrvatskoj
Premda prakse u hrvatskoj kulturi i školstvu , koje danas opravdano smatramo oblicima dramskopedagoškoga rada , u razdoblju između dvaju svjetskih ratova doživljavaju svojevrstan procvat te su mogle poslužiti kao čvrsti temelj daljnjem plodnom razvoju , suvremeni dramski odgoj i pedagogija u Hrvatskoj oblikovali su se mimo tih iskustava . Povijesni lomovi – politički , društveni , ideološki , kulturni – koje je donijela kataklizma Drugog svjetskog rata potisnuli su i bacili u zaborav poticajna postignuća prethodnih razdoblja . Nova , pobjednička i revolucionarna , poslijeratna vlast uzela si je u zadaću ne samo uništiti sve strukture i ustanove poražene fašističke državne tvorevine , nego i odbaciti sve staro i nazadno , tj . stečevine društvenoga , kulturnog i idejnog razvoja hrvatskoga građanskog društva ostvarene u ranijim razdobljima (…), a s njima i stoljetni plodan razvoj dramskopedagoških i kazališno-prosvjetnih nastojanja ( Krušić 2018 : 297 ). 29
Dakako da se u tadašnjoj novoj državi nastavilo s dramskim i predstavljačkim aktivnostima djece i mladih koje su , kao svečanosti i prigodni nastupi , bile sastavnim dijelom školske svakodnevnice i koje su smatrane važnim medijem kulturnoga i ideološkoga djelovanja . No , za budući razvoj dramskoga odgoja u nas presudnim se pokazalo nešto drugo , a to je pokretanje i osnivanje niza dječjih kazališta ( kasnije kazališta mladih ) širom Hrvatske , što pak možemo smatrati jedinom , ali važnom , poveznicom s postignućima prethodnih razdoblja . 30
Prvo kazalište takve vrste u novoj državi bilo je Dječje kulturno-umjetničko društvo Titovi mornari , osnovano u prosincu 1943 . u hrvatskom izbjegličkom zbjegu El Shatt na Sinaju , koje nakon oslobođenja nastavlja rad u Splitu , gdje od 1953 . djeluje kao Dječje kazalište , a od 1991 . kao Kazalište mladih . U Osijeku pak Đurđa Dević ( 1916 . – 2002 .), naša prva kazališna pedagoginja , 1945 . pokreće Dječju scenu Osječkog kazališta , iz koje je 1950 . nastalo osječko Pionirsko kazalište te kasnije , 1958 ., profesionalno Dječje kazalište . Godine 1947 . Đurđa Dević pokreće i rad Pionirskog kazališta u Rijeci , a sljedeće 1948 . godine vraća se u Zagreb i postaje umjetnička voditeljica i redateljica novoosnovanog zagrebačkog
28 Primjerice , načini organiziranja dramskoga odgoja i pedagogije u Grčkoj ili Češkoj , a našlo bi se još primjera među malim europskim nacijama , predstavljaju uzorite modele osmišljenog i sustavnog razvoja struke koji bi i kulturno moćnijim okružjima mogli poslužiti kao primjer . 29 O procvatu dramskoga odgoja i pedagogije u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova pisao sam : Prigrlivši pedagoške ciljeve i metodička načela „ škole rada “ (…), hrvatski učitelji i pedagozi (…) u svoj svakodnevni školski rad uključuju i metodički razrađuju niz postupaka dramskih obilježja . Uz oblike dramskog rada već otprije uvriježene u hrvatskoj školskoj praksi (…) unose u nastavu nove modele rada u kojima prepoznajemo značajke nekih danas aktualnih postupaka i tehnika dramske pedagogije (…), no koji su tek nekoliko desetljeća kasnije stekli svjetsku popularnost i postali uobičajenim rekvizitarijem suvremene dramskopedagoške prakse ( Krušić 2018 : 303 ) I još : U međuraću dječje / omladinsko kazalište u Hrvatskoj stječe svoju punu društvenu , kulturnu i pedagošku afirmaciju kao prostor kazališnog te u širem smislu umjetničkog odgoja djece i mladeži . Tijekom 1930-ih te za ratnih godina dječje / omladinsko kazalište institucionalizira se u nekoliko organizacijskih inačica koje , premda su se u predratnom razdoblju međusobno nadmetale i polemizirale , u osnovi predstavljaju jedan te isti model kazališnog / umjetničkog odgajanja djece i mladeži izvan školskih ili nastavnih okvira . Od svih modela dramskopedagoškoga i kazališno-prosvjetnog rada koje smo opisali ovaj će , pokazat će se , jedini nadživjeti povijesne potrese koji su tako presudno , mijenjajući društvene okolnosti , kulturne okvire i osobne sudbine , utjecali uza sve ostalo i na razvoj moderne hrvatske dramske pedagogije ( Isto ). Više u : Krušić , V . 2018 . Kazalište i pedagogija . Ideje , koncepti i shvaćanja odgojnih funkcija kazališnog / dramskog medija u hrvatskoj kulturi i pedagogiji 19 . i 20 . stoljeća do završetka Drugog svjetskog rata . Zagreb : Disput d . o . o . – HCDO . 30 Prva kazališta sa svrhom da u predstavama nastupaju djeca i mladež bila su Omladinsko kazalište Saveza zajednica doma i škole osnovnih škola grada Zagreba , osnovano 1935 ., te Dječje carstvo Tita Strozzija i Mladena Širole , pokrenuto te iste godine najprije kao radijska emisija , da bi od 1937 . nastavilo djelovati kazališnim predstavama i priredbama . U ratnim godinama Dječje carstvo je ukinuto , no njegov model rada nastavio je živjeti u kazališnim programima Umjetničke škole ustaške mladeži koju je pristao voditi Mladen Širola . Više u : Krušić 2018 ).
29
P L E N A R N A I Z L A G A N J A