razne uloge promišljaju i o vlastitoj životnoj situaciji , osobnom ponašanju i svojoj ulozi u društvu (…)
Primijenjeno u školi , to znači da se od mladih izvođača očekuje da ( u predstavljačkoj igri ) djeluju iz središta svojih osjećaja i svog mišljenja , dakle autentično , prezentno , neposredno . U predstavljačkoj igri presudnu važnost imaju izražavanje samog sebe , razvoj spoznajnih mogućnosti i samosvijesti , zatim grupni procesi i kooperativnost , što sve ne proizlazi iz nekakva terapeutskog postupka , nego iz skupnoga rada na estetskom , umjetničkom oblikovanju scenskog nastupa , s neposrednim ciljem da se uspješno predstave publici punoj očekivanja ( Reiss - Mieruch 2003 : 68 ).
Uz ove ustaljene glavne odrednice predstavljačke igre autori članka spominju i aktualne tendencije posljednjih godina , koje uključuju primjenu vježbi i igara iz repertoara predstavljačke igre u društvenointegrativne svrhe – za poboljšanje socijalizacije razredne skupine i grupne dinamike , za preventivne svrhe ( npr . za prevenciju nasilja ), za poticanje učenja jezika i čitanja ( Isto : 68 ). Na tom pravcu autori ističu kako predstavljačka igra svoje poticaje dobiva i od odgojnog kazališta ( Theatre-in-Education ) i odgojne drame ( Drama-in-Education ) u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj te iz tzv . „ postdramskog kazališta “, (…) ali da svojim umjetničkim zahtjevom daleko nadilazi pedagoško igranje uloga ( role-play ), psihodramu , školsku glumu ili jeux dramatiques 20 , s kojima je u određenom smislu povezana ( usp . Reiss - Mieruch 2003 ).
Autori na kraju navode u kojim je oblicima i pod kojim nazivima predstavljačka igra od početka 80-ih bila ugrađivana u školske kurikulume kao zaseban predmet ili kao dio nekoga drugog predmeta : Mnoge pokrajine uvele su predmet samo u škole s glazbenim težištem ili u opće srednje škole pod različitim nazivima Predstavljanje i oblikovanje , Kultura i umjetnosti , Dramsko oblikovanje te kao dio predmeta Književnost , a u nekim školama predstavljačka igra može biti izabrana kao 4 . predmet na maturi ( Reiss - Mieruch 2003 : 69 ).
Ova sposobnost prilagodbe novih poticaja i iskustava uvjetima i shvaćanjima vlastita okružja predstavlja vrlinu njemačke kazališne pedagogije . Takvo što , međutim , ne bi bilo moguće bez široke i čvrste organizacijske i stručne osnove kakvu predstavljaju udruge , institucije te druge organizacije koje postoje ili su svojim djelovanjem vezane uz područje kazališnoga odgoja i pedagogije . Kazališnopedagoška struka u Njemačkoj raspolaže snažnim institucionalnim uporištima na učiteljskim fakultetima , ali i na umjetničkim i kazališnim akademijama te visokim školama širom zemlje ( Hamburg , Bremen , Hannover , Frankfurt , München , Ulm , Rostock itd .), na kojima se stječe stručna naobrazba potrebna kako za vođenje stvaralačkoga kazališnog rada , tako i za uporabu kazališnopedagoških metoda u školskoj nastavi , u socijalnom radu i terapiji .
Premda njemačku kazališnu pedagogiju obilježava povezanost s područjima dječjega kazališta , kazališta mladih te amaterskoga kazališta , svojim glavnim opredjeljenjima i ciljevima ona je prvenstveno usmjerena i svoju bazu gradi u odgojno-obrazovnom sustavu i njegovim ustanovama . Osnaživanje prisutnosti i statusa kazališnog odgoja i pedagogije unutar odgojno-obrazovnog sustava provodi se ne samo ( dodatnom ) edukacijom prosvjetnih djelatnika nego i smotrama , radionicama i festivalima učeničkoga kazališnog stvaralaštva koje koordinirano organiziraju ustanove i tijela školskoga sustava u pojedinim pokrajinama .
Francuska iskustva
Razvoj suvremenih shvaćanja dramskoga / kazališnoga odgojnog rada u kontekstu francuske kulturno-pedagoške tradicije ima nešto drukčiju povijest i obilježja . Prve ideje koje možemo smatrati dramskopedagoškima / kazališnopedagoškima u današnjem značenju rodile su se u Francuskoj u pedagoškom kontekstu i vezuju se uz ime pedagoga Rogera Cousineta ( 1881 . – 1973 .), zagovornika nove škole 21
21 Nova škola ili novo obrazovanje ( fr . education nouvelle ) francuski je naziv za reformske pedagoške tendencije s početka 20 . stoljeća koje su se u raznim jezičnim i kulturnim okružjima slično nazivale . U zemljama njemačkog jezika te u područjima koja su bila pod utjecajem njemačke – i austrijske – kulture ta su se nastojanja nazivala radnom , novom ili aktivnom školom , školom rada i sl . Ova napredna kretanja obilježila su i značajan razvoj hrvatske pedagogije i školstva poslije Prvog svjetskog rata kada je dramski / kazališni medij prepoznat kao vrijedno sredstvo iskustvenoga učenja i poučavanja . Više o tome u : Krušić , V . 2018 . Kazalište i pedagogija . Ideje , koncepti i shvaćanja odgojnih funkcija kazališnog / dramskog medija u hrvatskoj kulturi i pedagogiji 19 . i 20 . stoljeća do završetka Drugog svjetskog rata . Zagreb : Disput d . o . o . – HCDO .
25
P L E N A R N A I Z L A G A N J A