dramskopedagoške prakse . Stoga , u njemačkom kulturno-pedagoškom okružju pojam kazalište predstavlja glavni okvir razumijevanja cjelokupnog polja dramskopedagoške prakse pa će sve što se u engleskom naziva drama , educational drama , drama education i drama-in-education naprosto biti obuhvaćeno pojmom Theaterpädagogik , ili prevedeno na hrvatski kazališnom pedagogijom . 11
Drugo paradigmatsko obilježje pojma kazalište , koje je doprinijelo njegovu postavljanju za krovni pojam cjelokupne djelatnosti , jest njegova visoko vrednovana umjetnička priroda . U njemačkoj kulturnoj , intelektualnoj i pedagoškoj tradiciji – djelovanjem koje ima jasan slijed od Schillera , Goethea i Hegela , preko Nietzschea i Wagnera do Brechta – kazalište je zauzelo status vrhunske umjetnosti koja upravo kao umjetnost predstavlja medij pedagoškoga djelovanja i stvaralačkoga izražavanja . Suočeni pak s poticajnim shvaćanjima , metodama i konceptima dramskoga i kazališnoga odgojnog rada koji su dolazili iz britanskoga okružja , njemački zagovornici i promicatelji ove nove prakse , umjesto da je odvoje , nastojali su je metodički i terminološki uskladiti s diskursom i paradigmama vlastita kulturno-pedagoškoga okružja . Na tom pravcu , u proteklih pedesetak godina prilagođeni su ili stvoreni neki novi oblici rada , razvijeno je novo nazivlje a svakodnevna praksa se intenzivno obrađuje , produbljuje , raščlanjuje i sintetizira . Posebnosti dramskoga / kazališnoga odgoja i pedagogije u okružju njemačkoga jezika istaknut ćemo prikazom nekih specifičnih oblika rada koji dominiraju aktualnom dramskpedagoškom praksom u Njemačkoj . 12
Školsko kazalište
Suvremena njemačka kazališna pedagogija oblikovala se znatnim dijelom na tradiciji školskoga kazališta ( Schultheater ), pedagoško-kazališne vrste izvorno stvorene krajem 16 . stoljeća za potrebe nastave u crkvenim – katoličkim i protestantskim – školama širom Europe . 13 Školsko kazalište tijekom povijesti doživljavalo je mijene i prilagodbe , već kako su se mijenjale društvene , političke i vjerske ideologije te školski sustavi , a s njima i pedagoške paradigme . Crkvenu pedagošku paradigmu zamijenila je koncem 18 . stoljeća prosvjetiteljska , po svojim svjetonazorskim značajkama sekularna , humanistička i građanska . Za razliku od crkvenoga školskog kazališta prethodnog razdoblja čija se didaktičnost sastojala u vježbanju retoričkih vještina i latinskoga jezika te dakako u snaženju vjerskih uvjerenja učenika , prosvjetiteljska pedagogija kazalište stavlja u funkciju odgoja osobnosti pojedinca-građanina , njegovih moralnih vrlina i društvene odgovornosti te razvoja svih njegovih intelektualnih , emocionalnih , socijalnih i stvaralačkih potencijala . 14
U modernoj njemačkoj pedagogiji školsko kazalište imalo je znatan ugled kao jedno od sredstava ostvarivanja ciljeva radne škole s početka 20 . stoljeća , posljednjega velikog progresivnog reformskog pedagoškog pokreta u Njemačkoj prije no što su na vlast došli nacisti , koji su sve prethodne progresivne tekovine njemačkoga školstva doveli u pitanje i nastojali ih ukinuti . Po svršetku Drugog svjetskog rata njemačko školsko kazalište postupno se obnavlja , a snažan poticaj njegovu daljnjem razvoju donosi , 60-ih godina 20 . st ., utjecaj politički angažiranoga studentskog kazališta koje se svojim ciljevima te metodama rada oslanjalo na djelo B . Brechta , naročito na njegovu poetiku epskog teatra i poučnih komada ( Lehrstücke ). 15
11 U daljnjem opisu njemačkoga okružja poštivat ćemo ovu terminološku promjenu . 12 Ne treba zaboraviti da ovom okružju , pored Njemačke , pripadaju i oblici dramskoga / kazališnoga odgojnog rada u Austriji i Švicarskoj . 13 Većina podataka za opis školskoga kazališta preuzeta je iz : Lippert , Elinor . 2003 . Schultheater . U : Wörterbuch der Theaterpädagogik . Ur . Gerd Koch i Marianne Streisand . Schibri-Verlag . Berlin – Milow : 269-271 . 14 Uz druge njemačke prosvjetiteljske pedagoge filantropiste , ovakva očekivanja od kazališta programatski je uobličio Friedrich Schiller svojom raspravom Kazalište gledano kao moralna ustanova , objavljenom 1785 ., koja je presudno utjecala i na stvaranje modernoga hrvatskog nacionalnog kazališta . Iscrpnije o tome u : Krušić , V . 2018 . Kazalište i pedagogija . Ideje , koncepti i shvaćanja odgojnih funkcija kazališnog / dramskog medija u hrvatskoj kulturi i pedagogiji 19 . i 20 . stoljeća do završetka Drugog svjetskog rata . Zagreb : Disput d . o . o . – HCDO . 15 Vrlo je znakovito da među istaknutim kazališnim pedagozima sljedećeg razdoblja , tj . tijekom 70-ih i 80-ih godina 20 . st ., nalazimo znatan broj bivših članova i sudionika studentskih kazališta koji su kao mladi ljudi kazalište prihvatili kao sredstvo socijalnoga , političkoga i umjetničkoga angažmana pa su ta shvaćanja unosili i u svoj rad s kazališnim družinama u školi , u klubovima i centrima mladih ili u amaterskim i samostalnim kazališnim družinama .
23
P L E N A R N A I Z L A G A N J A