Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 75
Revitalizacija sindikalnih organizacija u sklopu europskoga socijalnoga dijaloga
aktivistički programi uključuju spektar platformi, od lokalnih do
globalnih problema i obzira, uključujući i fundamentalna prava radnika,
stav utemeljen na direktnoj akciji, slavlju, emocijama i
programu/performansama naspram administrativnoga sukoba i
ritualiziranog sukoba sindikalnih i poslodavačkih organizacija.
Nadalje, po pitanju organizacije i uokviravanja novog identiteta, sindikalne
organizacije mogu dosta naučiti iz prakse učlanjivanja samozaposlenih osoba
kao i istraživanja prakse istoga.
2.5.
Učlanjivanje i revitalizacijski potencijal za sindikalne organizacije
Istraživanje učlanjivanja samozaposlenih osoba je prvenstveno plod
istraživanja individualističke motivacije učlanjenja u sindikalne organizacije.
Radi se o motivaciji gdje je osobni identitet samostalno određen i
autonoman, gdje kolektivno ovisi o autonomnim odlukama i gdje postati
član ovisi o odluci da se koriste neke usluge sindikata kao što je na primjer
usluga zastupanja na sudu. Motivi učlanjenja ovih netipičnih članova su
(Pernicka, 2006.): racionalna kalkulacija koja proizlazi iz cost-benefit analize
koristi od učlanjenja (usluge članovima, informacije koje su iz
funkcionalističke perspektive izvor društvenoga kapitala i političke moći
članova), normativna uključenost koja proizlazi iz sustava vrijednosti koji
sindikalnim organizacijama dodjeljuju novi članovi (što je alternativni način
stvaranja novog kolektivnog identiteta) te naposljetku emocionalna
afektivnost novih članova određena osjećajima, potaknuta nekim događajem
koji je stvorio osjećaj kolektivne afektivnosti prema sindikatima, a time i
solidarnosti onih koji postaju članovi.
Sindikalne organizacije u tom smislu prostor novog učlanjivanju trebaju
tražiti i kroz pružanje usluga, ali i kroz aktivnosti koje su u funkciji stvaranja
normativne uključenosti te emotivne afektivnosti. Taj prostor za solidarnost
sindikalne organizacije prirodno traže u makro društvenom prostoru, kroz
aktivnosti podrške ljudima koji nisu članovi njihovih organizacija (Pernicka,
2006.).
Dva su praktična izazova koji stoje pred sindikalnim organizacijama koje
spajaju nove i stare članove, a sastoje se u izazovima kreiranja solidarnosti
između tradicionalnih i novih članova, uključivanja novih članova u
organizacijske strukture i u proces donošenja odluka, kao i koordiniranja
individualnih interesa i identiteta s kolektivnim identitetom.