Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 74

Mario Švigir 

Prema Bordieu (2001.) europski društveni pokret kao svoj cilj ima utopiju
koja je upravo potrebna sindikalnim pokretima za njihovu obnovu. To je
svakako u skladu s Hymanovom paradigmom, koja naglašava da se
sindikalne organizacije sve više trebaju uključivati u bitku za ideje i ponovno
se posvetiti ideološkim inicijativama koje proizlaze iz zahtjeva za globalnom
pravdom.
U ovom repozicioniranju postoji prostor za sindikate, ali ako im
antiglobalizacijski pokret ostavi za to dovoljno prostora (Panich, 2001.). Ta
suradnja društvenih pokreta i sindikalnog pokreta je pitanje nalaženja novih
alternativnih politika sposobnih oživjeti društveni kriticizam koji je oslabio u
1980-ima (Boltanski i Chapiello, 2005.). Temeljni izazov suradnje ostaje da
društveni pokreti nastoje „iščupati“ društvo od postojećih društvenih
institucija, kojih su sindikalne dio. No, po pitanju funkcioniranja i principa
antiglobalizacijskog pokreta i njihove organizacije, sindikalne organizacije
mogu mnogošto iz ovoga procesa naučiti (LeQueux, 2008.) odnosno
naučeno primijeniti kao elemente revitalizacijskih strategija.
Antiglobalizacijski pokret je koncipiran po modelu hijerarhije solidarnosti,
koji nužno propituje metode upravljanja, od institucionalno
korporativističke regulacije prema društvenom protestu. On je baziran na
naglašavanju nedostatka političke alternative i kao takav služi kao
revitalizacija politika koje vraćaju utopiju i humanizam ponovno za stol.
Sindikalne organizacije mogu usvojiti i metode elastičnosti reprezentativne
demokracije, barem u nekom dijelu, i tako ponovno testirati demokratsku
participaciju kao i važnost horizontalnog usklađivanja snage i umrežavanja
organizacije. Pad mobilizacijskih kapaciteta sindikalnih organizacija
aktualizira ponovni povratak društvenom aktivizmu s novom bazom i
metodama akcije, koordinacijom i liderstvom. Društveni i antiglobalizacijski
pokreti iako imaju isti cilj nisu uniformni u pogledu metode, tako da
uključuju i revolucionare i revizioniste (Sommier, 2005., 42.). Društveni
pokreti počivaju na umrežavanju i afinitetnim grupama kao reakciji protiv
potrošačkog društva te kao izbor slobode i neprihvaćanja monopola
predstavljanja.
To svakako predstavlja problem za koordiniranje, donošenje odluka i
kolektivno upravljanje, ali unosi novu slobodu izražavanja i sukobljavanja,
slobodu neslaganja, slobodu odustajanja od institucija i samoorganiziranja.
Organski i inkluzivni karakter antiglobalizacijskih grupa počiva na tri stupa
(LeQueux, 2008.):
 kreiranje grupa i njihove mobilizacije češće počiva na zajedničkim
vrijednostima, a ne na interesima,

66