Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 73
Revitalizacija sindikalnih organizacija u sklopu europskoga socijalnoga dijaloga
kroz proces pridruživanja okvira tj. povezivanja individualnog s kolektivnim
interpretativnim okvirima, povezujući ideološku okosnicu pokreta s novim
odnosno potencijalnim grupama i pojedincima (Snow i sur., 1986.).
Ovaj vid kohezije između individualnih i kolektivnih okvira puno je jači kod
društvenih pokreta kao što je antiglobalizacijski pokret u odnosu na
sindikalni pokret i sindikalne organizacije te zaslužuje da ga se podrobnije
analizira kao element revitalizacijskih strategija sindikalnih organizacija.
2.4.
Društveni pokreti poput antiglobalizacijskog i sindikalne organizacije –
potencijalne sinergije
Fokus istraživanja utjecaja antiglobalizacijskog pokreta na radne politike u
svojoj srži podrazumijeva pitanje odnosa između antiglobalizacijskog
pokreta i sindikalnog pokreta (LeQueux, 2008.). Antiglobalizacijski pokret
predstavlja svojevrsni izazov pravilima igre sindikata, tradicionalnom
identitetu te granicama solidarnosti sindikata, kolektivnom identitetu i
zastupanju interesa, koje je razvijeno kroz kapitalizam i radni
korporativizam.
Mogućnost suradnje između ova dva pokreta LeQueux (2008.) vidi kao
pitanje proširenja baze i stvaranja novih motiva sindikalnih organizacija, u
skladu s univerzalizmom ranih dana međunarodnog radničkog pokreta. Ova
mogućnost suradnje nosi potencijal u pogledu: koncipiranja političkih
alternativa, jačanja participativne demokracije, jačanja organske kohezije i
uključivosti, obnove aktivizma te repozicioniranja sindikalnog pokreta ali i
organizacija kao katalizatora promjena (LeQueux, 2008.).
Postojeće sindikalne organizacije su prema dijagnozi LeQueuea suočene s
problemima na osnovnoj razini solidarnosti, demokracije i politike, kao
elementima krize sindikalnog pokreta. Rizici modela socijalnog partnerstva
koji se razvijao kroz 20. stoljeće u okviru industrijskog korporativizma su:
zarobljenost u institucionalne uloge iz kojih sindikalne organizacije izvlače
svoju bit postojanja te ograničenost na pojmovni aparat poslodavaca
(termini zapošljivosti i konkurentnosti koji postaju ciljevi industrijskih
odnosa) (Hyman, 2005.). Autori proučavajući razvoj sindikalnog pokreta i
antiglobalističkih pokreta često spominju sindikalno organiziranje bez
doktrine (Buchanan, 2001.), dok neki spominju i odvojenost od baze, s
obzirom da strukture reprezentativne demokracije pate od neelastičnosti te
posljedične fragmentacije solidarnosti koja dovodi do zaboravljanja principa
svih principa (Paz, 1992.).