Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | страница 53

 Održivost hipoteze o menadžerskoj supstituciji sindikata ULJP-om Tablica 3. Primjeri proaktivnih praksi upravljanja ljudskim potencijalima koje uspješno zamjenjuju sindikate Praksa  visoka razina kompenzacija  plaćanje zaposlenika više od prosjeka u industriji  stimulativni sustavi plaćanja i nagrađivanja (plaćanje po učinku, sudjelovanje zaposlenika u dobitku, profitu i vlasništvu itd.)  stalno ulaganje u obrazovanje i razvoj zaposlenika  dizajniranje poslova na način da su motivirajući (da nisu rascjepkani, monotoni ili presloženi, a da su izazovni)  kontinuirano praćenje zadovoljstva zaposlenika  izgradnja ugodne organizacijske klime i kulture  izvrsna interna komunikacija (pravovremeno obavještavanje o svemu što se događa u organizaciji, dijeljenje informacija, otvorena komunikacija, poticanje iznošenja vlastitog mišljenja i ideja zaposlenika itd.)  briga za kvalitetu radnih odnosa (izvrsni sustavi davanja pritužbi, brzo i kvalitetno rješavanje pritužbi zaposlenika, uključivanje zaposlenika u odlučivanje itd.)  stalno ulaganje i unapređivanje aktivnosti ULJP-a  jasna vizija i strategija ULJP-a Mnogi su istraživači svojim nalazima potvrdili hipotezu o supstituciji sindikata proaktivnim praksama ULJP-a, kao što prikazuje tablica 4. Tablica 4. Nalazi u prilog hipoteze o supstituciji sindikata proaktivnim praksama ULJP-a Autor Deshpande (2002.) Foulkes (1980. prema Deery, Walsh i Knox, 2001.) Gregory i Milner (2009.) Guest (1987.) Guest i Hoque (1996. prema Deery, Walsh i Knox, 2001.) Nalaz Značajno unaprjeđenje mnogih praksi ULJP-a za koje se smatra da osiguravaju konkurentsku prednost putem ljudi prisutno je u onim organizacijama u kojima se zaposlenici nisu uspjeli sindikalno organizirati. Velike američke nesindikalizirane organizacije značajno ulažu u aktivnosti ULJP-a te ih obilježavaju visokosofisticirane prakse ULJP-a. Sindikati se smatraju nepotrebnima i nevažnima. Sindikati su relativno marginalni učesnici u procesu uvođenja i implementacije odabranih praksi ULJP-a. ULJP se odnosi na skup politika dizajniranih maksimizirati integraciju u organizaciji, odanost zaposlenika, fleksibilnost i kvalitetu posla. Unutar tog modela, kolektivni industrijski odnosi imaju, u najbolju ruku, samo neznatnu, marginalnu ulogu odnosno nepotrebni su. Skoro polovica nesindikaliziranih organizacija ima jasnu strategiju ULJP-a i primjenjuje tzv. politike visoke uključenosti (engl. high involvement policies).