Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 47
Održivost hipoteze o menadžerskoj supstituciji sindikata ULJP-om
predstavljena teorijska polazišta vezana uz koncept menadžerske oporbe
sindikatima, nakon čega je opisano provedeno empirijsko istraživanje u
svrhu prihvaćanja/odbacivanja navedene hipoteze.
2. Teorijska polazišta – menadžerska oporba sindikatima
Menadžerska oporba sindikatima sastoji se od različitih „pozitivnih i
negativnih poticaja“ (Penney, 2004., 93.) odnosno strategija sprječavanja
(engl. union suppression) i strategija supstitucije sindikata (engl. union
substitution). Koji pristup izbjegavanja sindikata organizacija koristi –
sprječavanje ili supstituciju sindikata, u pravilu ovisi o vrijednostima
vrhovnog menadžmenta (Gómez-Mejía, Balkin i Cardy, 2010., 516.). Dok su
strategije sprečavanja agresivne i neprijateljske aktivnosti menadžmenta
prvenstveno osmišljene kako bi se suprotstavilo udruživanju zaposlenika u
sindikat, strategije zamjenjivanja su aktivnosti koje nastoje otkloniti potrebu
zaposlenika za sindikalnim organiziranjem (Rollinson i Dundon, 2007., 40.).
U nastavku su pobrojane strategije sprječavanja sindikata te je veća
pozornost pridana strategijama supstitucije sindikata s obzirom da su
proaktivne prakse upravljanja ljudskim potencijalima (također detaljnije
objašnjene u nastavku) koje su tema ovog rada upravo jedna od osnovnih
strategija supstitucije sindikata.
2.1. Strategije sprječavanja sindikata
Strategije sprječavanja sindikata (nazivane i „batina“ strategije) se odnose
na grube taktike menadžmenta, kako zakonite tako i nezakonite, u svrhu
izbacivanja sindikata iz organizacije ili sprečavanja sindikata da sindikalno
organiziraju zaposlenike (Bernstein, 1999., 43. prema Gómez-Mejía, Balkin i
Cardy, 2010., 516.). Također, odnose se na nastojanja poslodavaca da uvjere
zaposlenike da sindikalizacija ima mnoge negativne posljedice, pri čemu se
kao posebice negativne ističu štrajk (koji ugrožava organizaciju a stoga i
zaposlenike) i sindikalne članarine (koje tko zna gdje odlaze odnosno
vjerojatno se troše na rastrošne plaće sindikalnih čelnika ili odlaze u
središnjice pa od njih članovi nemaju nikakve koristi) (Penney, 2004., 9495.).
Sprječavanje i neprijateljstvo poslodavaca prema sindikatima moćno je
sredstvo one