Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 36
Dragan Bagić
sindikalno organiziranih dvostruko niži od nacionalnog prosjeka, dok je udio
sindikalno organiziranih u javnom sektoru gotovo dvostruko veći. To
naravno dovodi do različitih stajališta o pojedinim reformama između
sindikata koji zastupaju zaposlene u javnom sektoru i sindikata koji
zastupaju zaposlene u privatnom sektoru. Takve razlike u stavovima
smanjuju mogućnost konsenzusa na sindikalnoj strani, koji je u situaciji
aktualne fragmentiranosti nulti korak bilo kakvog šireg konsenzusa.
Osim navedenih organizacijskih prepreka, ne smije se zaboraviti niti
nedostatak dugoročno stabilnih, jasnih i koherentnih ciljeva i stavova
(ideologije) sindikalnog djelovanja, po čemu su sindikalne elite slične
političkim. Moguće je ukazati na niz primjera koji pokazuju nedostatak
konzistentnih stavova i djelovanja sindikata o pojedinim pitanjima u
različitim periodima. Navest ćemo dva vrlo slikovita primjera. Prvi se odnosi
na stavove i način djelovanja dijela sindikata u postupku izmjena ZOR-a
2003. godine kada su pojedini sindikati organizirali prosvjede protiv
navedenih izmjena te ih okarakterizirali kao najgrublje ugrožavanje radničkih
prava. Nekoliko godina kasnije, sindikalni čelnici koji su vodili te prosvjedne
akcije postojeću regulativu zaštite radnika (nastalu spomenutim izmjenama)
smatraju dobrom i prihvatljivom (o tome vidi više u Bagić, 2010., 222-229.).
Drugi primjer odnosi se na stavove i djelovanje sindikata tijekom 2010.
godine kada je Vlada inicirala ukidanje instituta produžene primjene
kolektivnih ugovora. Sindikati su tada organizirali ranije spominjanu peticiju
za raspisivanjem referenduma protiv ukidanja tog instituta. Navedena akcija
polučila je značajno veći uspjeh od očekivanog jer su sindikati u dva tjedna
prikupili dvostruko više potpisa od potrebnih – oko 400.000. To je oslabilo
tadašnju vladajuću većinu te je postojala vjerojatnost raspisivanja
prijevremenih izbora. Međutim, isti akteri su prešutno prihvatili ukidanje
navedenog instituta u ljeto 2011. godine, točno godinu dana kasnije, kada je
usvojen Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti
za kolektivno pregovaranje kojim je značajno izmijenjen odnosno ukinut institut
produžene primjene.
Navedene strukturne manjkavosti na sindikalnoj sceni do izražaja su dolazile
u nekoliko spomenutih pokušaja sklapanja kompromisnih aranžmana te se
mogu dobrim dijelom smatrati i dominantnim čimbenicima koji su doveli do
njihovog propadanja.
28