Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 35
Neproduktivna ravnoteža moći socijalnih partnera
sindikalne scene na svim razinama. Fragmentiranost je strukturna prepreka
konsenzusu na nekoliko načina. Prije svega, fragmentiranost na granskoj
razini i razini poduzeća slabi snagu sindikata u odnosu prema poslodavcima,
zbog čega sindikati nemaju snage za rješavanje brojnih pitanja kroz izravni
odnos s poslodavcima. To usmjerava pažnju sindikata gotovo isključivo
prema državi i traganju za zakonodavnim rješenjima u suštini interesnih
sporova. Takvi zahtjevi dodatno opterećuju tripartitni dijalog na nacionalnoj
razini pitanjima koja bi se trebala riješiti na razini bipartitnog dijaloga između
poslodavaca i sindikata, bilo na razini djelatnosti bilo na razini poduzeća.
Druga posljedica fragmentiranosti jest konkurentski odnos u kojem se
nalaze sindikati i sindikalne središnjice, što značajno otežava mogućnost
zajedničkog nastupa prema druge dvije strane. Pristajanje jedne središnjice
na bilo kakav kompromis automatski otvara priliku ostalima za optužbe za
izdaju radničkih interesa, što može poslužiti kao argument za preotimanje
udruženih sindikata ili članstva. Sklapanje kompromisa nužno
podrazumijeva i određene ustupke koji nisu u (kratkoročnom) interesu dijela
članstva i udruženih sindikata što znači izlaganje takvoj vrsti napada i kritike.
Upravo se činjenicom da sve središnjice nisu potpisale Sporazum
„Partnerstvo za razvoj“ može tumačiti brzo propadanje tog sporazuma.
Ostankom NHS-a izvan tog sporazuma olakšalo je protivnicima sporazuma
njegovo rušenje unutar SSSH. Tako se fragmentiranost na sindikalnoj sceni
pokazuje kao jedna od ključnih prepreka za uspostavu stvarnog socijalnog
partnerstva.
Dodatni teret na leđima sindikata jest i stalno opadanje broja članova i
relativno niska razina zadovoljstva članstva radom sindikata. Sindikalni
čel