Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Seite 34

Dragan Bagić  3.2. Strukturna obilježja sindikata Iako se u dijelu javnosti najčešće odgovornost za neuspjehe kompromisnih aranžmana prebacuje upravo na sindikate, čime se ukazuje na njihove strukturne manjkavosti kao mogućeg aktera takvih aranžmana7, valja naglasiti i niz pozitivnih svojstava hrvatskih sindikata, koja povećavaju njihov kredibilitet i sposobnost kao aktera kompromisnih aranžmana. Prije svega, hrvatski sindikati još uvijek okupljaju relativno velik i relevantan broj članova. Prema zadnjim dostupnim podacima, na samom početku ekonomske krize ukupan broj članova sindikata je procjenjivan na oko 500.000 članova, što je podrazumijevalo sindikalnu gustoću od oko 35% (Bagić, 2010., 139.)8. To je osjetno više od prosjeka za EU u cjelini, a pogotovo za nove članice EU, koje su kao i Hrvatska prošle kroz tranziciju i transformaciju. Navedena činjenica označava da su sindikati još uvijek relevantan akter koji predstavlja značajan dio radne snage, pogotovo one koja je zaposlena u velikim i srednjim sustavima te javnom sektoru9. Osim što imaju relativno brojno članstvo, hrvatski sindikati su u više navrata pokazali sposobnost mobilizacije značajnog broja članova i simpatizera za prosvjedne i industrijske akcije. U drugoj polovini 1990-ih održan je niz većih prosvjeda i dužih štrajkova. U posljednjih desetak godina sindikati javih službi održali su nekoliko masovnih štrajkova, a toj listi valja pridružiti i akciju prikupljanja potpisa na peticiju za raspisivanjem referenduma o izmjenama ZOR-a 2010. godine. Nadalje, niz granskih sindikata i središnjica zadržalo je i razvija stručne službe, koje mogu dati stručnu podlogu i analizu sindikalnih interesa u slučaju pregovora o pojedinim reformskim procesima. To daje sindikatima kapacitet da se prema druga dva aktera predstave kao relevantan i kompetentan sugovornik. Što se tiče strukturnih prepreka na sindikalnoj strani za sudjelovanje u kompromisnim aranžmanima, prije svega valja izdvojiti fragmentiranost Sindikati su jedina strana u tripartitnom dijalogu o čijim se strukturnim slabostima kada je u pitanju mogućnost sklapanja konsenzualnih aranžmana povremeno govori u široj i stručnoj javnosti. 8 Porast broja nezaposlenih tijekom ekonomske krize mogao je dovesti do smanjenja ukupnog broja članova sindikata, ali vjerojatno nije značajnije smanjio stopu sindikalne gustoće, s obzirom na to da je vjerojatnije da su bez posla ostajali zaposleni u malim poduzećima i obrtima u kojima je razina sindikaliziranosti izrazito niska. 9 Upravo predstavnici velikih i srednjih poduzeća dominiraju u udruzi poslodavaca, što znači da u dijalogu sudjeluju akteri koji su jedni drugima relevantni odnosno mogu utjecati jedni na druge kroz svoje djelovanje. 7 26