Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 171

zakonski okvir trgovine između različitih interesnih strana, od sindikata,
crkve, vladinih tijela, nevladinih udruga, poslodavaca do znanstvenika, bile
su izuzetno žestoke te su trajale od 2003. do 2005. godine.
Katolička Crkva putem više tisuća prikupljenih potpisa vjernika peticijom
zatražila je ugradnju neradne nedjelje kao tradicionalne vrijednosti u
hrvatsko radno zakonodavstvo. Sindikati su svesrdno podržali ovu
inicijativu braneći tezu kako su blagajnice u velikim supermarketima ionako
svakodnevno preopterećene i slabo plaćene za svoj rad. Osim toga, branili
su i tezu o tome kako u nekim, nama tradicionalno poslovno bliskim
zemljama, upravo nedjelja služi kao dan tjednoga odmora koji je pravna
stečevina civiliziranog društva. Prvenstveno se tu radilo o Austriji i
Njemačkoj kao glavnim primjerima. Nakon nekog vremena, sindikati i
Crkva usuglasili su stajalište kako se nedjeljom treba dopustiti rad jedino na
benzinskim crpkama, autobusnim i željezničkim stanicama te aerodromima
(Nacional, 11.07.2005.).
S druge strane našli su se poslodavci koji su kategorički tvrdili kako će
neradna nedjelja donijeti smanjenje prometa u trgovini na malo i ukidanje
radnih mjesta osobito u malim prodavaonicama. No, bilo je i onih koji su
sugerirali kako bi bilo bolje pooštriti provođenje već postojećih mjera i
sankcionirati one koji ih ne poštuju, odnosno nagraditi ljude koji su
nedjeljom radili na odgovarajući način (vidjeti npr. Knego, 2005.) ili im dati
neki drugi dan u tjednu kao dan tjednog odmora i platiti propisanu naknadu
za rad nedjeljom. Međutim, iz sindikata se ukazivalo i na činjenicu kako i u
slučaju kada je rad nedjeljom valoriziran, to ne znači kako zaposleni u
trgovini nedjeljom rade dobrovoljno (Knežević, 2004.).
U zakonskom okviru odredbe o radu nedjeljom od tada do danas mijenjane
su nekoliko puta. Prvo se je zakonski zabranio rad svim prodavaonicama
koje su veće od 200 kvadratnih metara, a i manjima ako za to nisu ishodile
posebnu dozvolu lokalnih vlasti (vidjeti Zakon o trgovini NN 49/2003. i
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini NN 170/2003.). Druga
je izmjena bila još složenija, pa je u Zakon o trgovini objavljen u Narodnim
novinama 87/2008. ugrađeno pet članaka kojima se je na gotovo dvije
stranice papira formata A4 propisivalo tko i pod kojim uvjetima može raditi
nedjeljom.
Spomenutim Zakonom (NN 87/2008.) utvrđeno je dnevno radno vrijeme
prodavaonica od 6 do 21 sat, dok se nedjelja utvrdila kao neradni dan, osim
za vrijeme turističke sezone i to neovisno o tome je li prodavaonica na
turističkom ili izvan turističkog područja, a dala se je mogućnost rada