Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 169

3. Obrazloženje specifičnosti problematike radnog vremena u trgovini
– povijesni pristup na području bivše Jugoslavije s početka 20.
stoljeća
U ovome poglavlju posegnut će se za knjigom Trgovina i unutrašnja trgovinska
politika akademika Mije Mirkovića iz 1931. godine u kojoj on iznosi
specifičnosti iz područja problematike radnoga vremena u ondašnjoj državi.
Mirković najveću pozornost posvećuje pomoćnom osoblju kao potpori
trgovcu – vlasniku prodavaonice. Mirković (1931., 146.) kaže da je takvo
osoblje i onda bilo izuzetno brojno i „s toga predmetom staranja države i društva“,
a ukazuje kako potreba reguliranja njihovih prava od strane države proizlazi
iz činjenice da je njihov položaj u odnosu na poslodavca slab (Mirković,
1931., 147.). Zato se na nekoliko mjesta obrađuju temeljna pitanja iz
područja njihovoga radničkoga prava, a to su: naknada za obavljen posao
(isto djelo, 148.), otkazni rok i otpremnina na koju radnik ima pravo pri
prekidu radnoga odnosa (isto djelo, 148.), radno vrijeme i problematika rada
nedjeljom kod čega se ističe velika razlika između trgovine te industrije i
obrtništva (isto djelo, 147-148.) te socijalno i zdravstveno osiguranje radnika
za koje tvrdi kako tek postaje predmetom interesa države (isto djelo, 149.).
Prilagodba potrebama i načinu opskrbljivanja potrošača temeljni je uzrok
zbog kojeg se tjedni odmor i radno vrijeme u trgovini ne mogu regulirati kao
u ostalim industrijskim granama. Dapače, upravo radna vremena u ostalim
djelatnostima utječu na drukčiju filozofiju pri određivanju radnog vremena u
trgovini te Mirković izričito kaže: „i zemljoradnik i radnik i činovnik mogu da
kupuju u dućanu samo onda kad nisu zaposleni, pre polaska na rad i posle vraćanja s
posla, samo što njihov polazak i vraćanje, njihovo radno vreme ne pada u isto vreme“
(Mirković, 1931., 148.). Osim toga, ističe da se u selima često prodaja može
obavljati samo nedjeljom te kako postoje određeni blagdani i godišnja doba
koja utječu na organizaciju radnoga vremena trgovca, a posebni problem
predstavljaju sajmovi koji se održavaju na određene blagdane (detaljnije
vidjeti Mirković, 1931., 148). Zato Mirković (1931., 148 .) tvrdi kako je
formalno reguliranje radnoga vremena potrebno usmjeriti na:
1. definiranje maksimalnog radnog vremena
2. definiranje minimalnog tjednog odmora.
Analiziramo li današnje zakone u različitim državama, uočava se kako
zakonska regulativa u području trgovine na malo ide upravo u ovome
pravcu.