Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 160

Tomislav Hernaus i Ivana Marić  Drugim riječima, može se reći da su različite razine pregovaranja kumulativne prirode jer zaposlenici na svakoj razini mogu dobiti određena prava koja će poboljšati njihov položaj i uvjete rada. Takva, kumulativna i komplementarna priroda navedenih razina pregovaranja dodatno štiti zaposlenike i omogućava oblikovanje odgovarajućega dizajna posla. 5. Zaključak Na svjetskom tržištu rada vidljiv je snažan pomak od formalizacije i kolektivizma prema fleksibilnosti i individualizmu. Iako postoje određe ne razlike od države do države, sindikalna gustoća i moć slabe, a samim time i utjecaj kolektivnoga pregovaranja. Kolektivno pregovaranje svoje mjesto sve više ustupa individualnome pregovaranju. Time se ruši dugogodišnja pretpostavka sindikalizma da pojedinci ne mogu uspješno pregovarati (Rousseau, 2005.). Međutim, takav trend ne znači da će sindikati kao važne institucije tržišta rada nestati ili prestati postojati. Kolektivno pregovaranje i dalje će ostati relevantan čimbenik utvrđivanja osnovnih prava iz radnih odnosa, a samim time i različitih aspekata dizajna posla. Zajedno sa zakonskom regulativom ono će predstavljati okvir za daljnje pregovore o radnim odnosima koji će se voditi na individualnoj razini. U budućnosti može se očekivati sve veća primjena individualnoga pregovaranja, s obzirom da ono može omogućiti širu primjenu fleksibilnih oblika posla, rezultirati većom uspješnošću te učiniti zaposlenika zadovoljnijim. Individualno pregovaranje doprinosi zadržavanju najkvalitetnijih i najsposobnijih zaposlenika, jer im organizacije tako omogućuju bolje i odgovarajuće uvjete zaposlenja koji će ih dodatno motivirati, razvijati i nagraditi. S obzirom da su najkvalitetniji zaposlenici nosioci uspjeha, inovacija i organizacijskog razvoja, ne iznenađuje sve veća zastupljenost individualnog pregovaranja. Kada je riječ o praksi dizajniranja posla, dosadašnja istraživanja su pokazala (npr. Eaton i Voos, 1992.; Croucher i Brewster, 1998.; Bryson, Forth i Kirby, 2005.; Hernaus, Aleksić i Marić, 2012.) da sindikati čine razliku, iako je ona vidljiva samo u određenim aspektima dizajna posla. Primjetno je da sindikalizirane organizacije rjeđe koriste fleksibilne oblike posla od nesindikaliziranih organizacija, a slabije su zastupljeni i timski rad te rotacija i proširivanje posla (Hernaus, Aleksić i Marić, 2012.). Takvi nalazi istraživanja mogu se objasniti na način da razlike u dizajnu posla proizlaze upravo iz 152