Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 159

 Uloga individualnoga i kolektivnoga pregovaranja pri utvrđivanju dizajna posla Vidljivo je kako se na individualnoj razini pregovara o svim dimenzijama dizajniranja posla, dok su na kolektivnoj razini primarno zastupljene prostorna i vremenska dimenzija dizajniranja. Na kolektivnoj razini može se dogovoriti i pravo na dodatno obrazovanje i razvoj, poput utvrđivanja minimalnog broja dana obrazovanja u godini, no nerijetko izostaje upravljanje karijerom, koje zahtijeva individualni pristup svakom zaposleniku. Unatoč tomu što sindikati nastoje proširiti obuhvat i područje kolektivnoga pregovaranja, utvrđivanje određenih aspekata dizajna posla uvijek će ostati na razini pojedinca. Drugim riječima, određeni elementi ugovora o radu zaposlenika proizlaze iz zakonske regulative (npr. Ustav, Zakon o radu, Smjernice Europske unije, Konvencije Međunarodne organizacije rada), neki će se zasnivati i biti obuhvaćeni kolektivnim ugovorima ili organizacijskim pravilima i standardima, dok će se pojedini elementi utvrđivati specifično za svakog zaposlenika ponaosob kroz proces individualnoga pregovaranja. To ne znači da sindikati, putem svojih sindikalnih povjerenika, ne mogu sudjelovati i u pregovorima na individualnoj razini, posebice prilikom rješavanja pritužbi zaposlenika. Upravo suprotno, zaposlenici članovi sindikata u svakom trenutku mogu pristupiti svojim sindikalnim predstavnicima i zatražiti njihovu pomoć i zaštitu. Ipak, cjelovito utvrđivanje dizajna posla zaposlenika, kao detaljne sheme njihovih zadataka, obveza, odgovornosti, interakcija, mogućnosti, općih te posebnih uvjeta rada, najčešće nadilazi samo jednu razinu pregovaranja. Različite razine pregovaranja, iako mogu biti „konkurentne“, najčešće su komplementarne prirode. Naime, određeni aspekti dizajna posla mogu biti istovremeno predmet pregovora i na kolektivnoj (nacionalnoj, strukovnoj ili granskoj) i na individualnoj razini, dok se o drugim aspektima može raspravljati tek na jednoj razini. Tako, primjerice, o vremenu rada može se pregovarati i na razini kolektivnoga pregovaranja, gdje se utvrđuju slobodni dani, prekovremeni rad ili noćni rad za sve zaposlenike, dok se u slučaju određenih, specifičnih situacija (poput dugotrajne bolesti člana obitelji ili polaganja pravosudnoga ispita) poslodavac i posloprimac mogu dogovoriti za specifičan aranžman radnoga vremena ili za rad od kuće na individualnoj razini. O sadržaju posla zaposlenika isključivo se pregovara na individualnoj razini, uslijed podjele i specijalizacije rada odnosno specifičnosti pojedinih organizacijskih uloga i pozicija. Iako uvjeti dogovoreni na različitim razinama mogu biti u suprotnosti, uvijek se u obzir uzimaju oni radni uvjeti koji su za zaposlenika povoljniji.