Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Página 161

 Uloga individualnoga i kolektivnoga pregovaranja pri utvrđivanju dizajna posla individualnoga pregovaranja, kojim se određuju specifični uvjeti rada za svakog zaposlenika. Nažalost, ne mogu svi zaposlenici uspješno individualno pregovarati o aspektima dizajna svojeg posla, već samo oni koji su svojim kompetencijama i rezultatima stekli neophodnu pregovaračku moć. Zaposlenici koji su „traženi“ i konkurentni na tržištu rada mogu postavljati svoje uvjete poslodavcima i kroz idiosinkratski pristup dizajniranju posla značajno unaprijediti vlastiti dizajn posla. Ostali zaposlenici, koji nisu visokoobrazovani ili nisu prepoznati kao „zvijezde“, tj. čiji su rezultati prosječni ili ispodprosječni, svoja prava i bolje uvjete rada mogu lakše ostvariti kroz proces kolektivnoga pregovaranja. Upravo bipolaran karakter u velikoj mjeri i određuje odnos između individualnoga i kolektivnoga pregovaranja. Iako u posljednje vrijeme sve više dobiva na važnosti, idiosinkratski pristup dizajniranju posla kao mehanizam individualnoga pregovaranja nije, a nikada neće niti biti, zamjena za standardne načine utvrđivanja radnoga odnosa (Rousseau, 2005.). Treba ga shvatiti kao pristup koji omogućava svojevrsnu specijalizaciju radnoga odnosa nauštrb njegove standardizacije. Riječ je o težnji k standardiziranoj fleksibilnosti koja zaposlenicima nudi određene, ali ipak ograničene izbore vezane uz različite aspekte dizajna posla. Razvojem i primjenom idiosinkratskog pristupa veći naglasak se stavlja na individualno pregovaranje. Iako još uvijek nedovoljno istražen, on predstavlja odgovor na sve snažniji trend spuštanja i decentralizacije pregovaranja uslijed nefleksibilnosti kolektivnoga pregovaranja i sve veće raznolikosti radne snage i cjelokupne organizacijske prakse. Buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na daljnje utvrđivanje i pojašnjenje odnosa između različitih razina pregovaranja o dizajnu posla zaposlenika. Potrebno je detaljnije vidjeti kako različite razine međusobno utječu jedna na drugu odnosno koje su ključne točke njihova preklapanja. Također, neophodno je detaljnije istražiti primjenu različitih pristupa dizajniranja posla, kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri i na koji način zaposlenici uključeni u oblikovanje svojega radnoga odnosa. Konačno, kao važno istraživačko pitanje nameće se i potreba utvrđivanja konfiguracijskih obrazaca posla tj. odgovarajućih odnosa između različitih dimenzija i obilježja posla, koji izravno doprinose većem zadovoljstvu zaposlenika, a neizravno pozitivno utječu i na organizacijsku uspješnost.