Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Página 156
Tomislav Hernaus i Ivana Marić
Sa sličnim pristupom slaže se i sve veći broj zaposlenika i menadžera, kojima
je dosta uprosječavanja tj. agregiranja i skupnog zastupanja. Njihov pristup
zagovara individualno pregovaranje i rastuću individualizaciju radnih odnosa
(Pilbeam i Corbridge, 2010.). Štoviše, može se reći da nova paradigma
odnosa između posloprimaca i poslodavaca upravo naglašava
individualizam, potiče decentralizirano pregovaranje o uvjetima zaposlenja
na razini pojedinca te promovira timski rad, samostalnost i fleksibilne radne
uloge (Pološki Vokić i Marić, 2012.). Individualno pregovaranje pruža veću
slobodu, omogućava veću fleksibilnost i uvažava različitosti odnosno
specifičnosti pojedinaca. U konačnici svaki zaposlenik ima jedinstveni
ugovor o radu, koji može biti u većoj ili manjoj mjeri standardiziran i
sadržajno usklađen s ugovorima ostalih zaposlenika. Osnovne razlike
između kolektivnoga i individualnoga pristupa pregovaranju prikazane su u
tablici 1.
Tablica 1. Individualno nasuprot kolektivnom pregovaranju
fokus
pregovaračka
moć
vrijeme trajanja
glavni cilj
glavni nedostatak
Individualno pregovaranje
radnik znanja
(najbolji radnici)
„manja”
(kompetencije, produktivnost)
kratkoročno
fleksibilnost
nejednakost
Kolektivno pregovaranje
članovi sindikata
(prosječni radnici)
„veća“
(infrastruktura, veličina)
dugoročno
standardizacija
jednakost
Izvor: izrada autora
Ključnom prednošću kolektivnoga pregovaranja smatra se zaštita članova
sindikata od izrabljivačkoga i neprofesionalnoga (neetičnoga i
nepravednoga) ponašanja poslodavaca. S druge strane, ključnim
nedostatkom kolektivnoga pregovaranja smatra se nefleksibilnost
kolektivnih ugovora. Naime, kolektivni ugovori su u potpunosti obvezujući
za vrijeme svojeg trajanja i stoga nedovoljno fleksibilni za promjenjive uvjete
poslovanja koji obilježavaju današnje poslovno okruženje (Pološki Vokić i
Hernaus, 2012.). Oni potiču na jednakost i ističu ravnopravnost svih
zaposlenika, čime zapravo u dovoljnoj mjeri ne uvažavaju raznolikost radne
snage, individualna obilježja zaposlenika kao ni specifičnosti pojedinih
zanimanja i poslova.
Individualno pregovaranje potiče nejednakost, omogućava fleksibilnost ali i
pravednost, posebice kada se radi o najuspješnijim zaposlenicima koji
zaslužuju bolje uvjete rada i drukčiji radni odnos od prosječnih ili
ispodprosječnih radnika. Pregovaranje na individualnoj razini zaposlenika
148