Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 154
Tomislav Hernaus i Ivana Marić
organizacijsku sposobnost provođenja promjena. Dodatno, primjenom
idiosinkratskog pristupa organizaciji i zaposlenicima moguće je lakše
improvizirati i prilagoditi se promjenjivom okruženju (Rousseau, 2005.).
Negativna strana takvoga individualnoga pristupa dizajniranju posla vidljiva
je u mogućoj nepravdi, gdje će bolje proći snalažljiviji zaposlenici tj. oni koji
posjeduju bolje pregovaračke i komunikacijske vještine. Potencijalno može
doći i do razvoja konkurencije i zavisti među zaposlenicima, što će stvoriti
lošu radnu atmosferu i neće doprinijeti njihovoj međusobnoj suradnji. S
obzirom da idiosinkratski pristup ne može u potpunosti zamijeniti
standardizirane i pozicijske načine utvrđivanja radnih odnosa (Rousseau,
2005.) treba ga shvatiti kao dodatnu, a ne kao isključivu mogućnost.
Neovisno o odabranom pristupu dizajniranju, očigledno je da učinkovit
dizajn posla potencijalno donosi brojne koristi i čini razliku, kako unutar,
tako i između organizacija. Osim što povećava zadovoljstvo zaposlenika te
im pruža priliku za optimalno korištenje njihovih sposobnosti kao i
mogućnost daljnjeg razvoja i učenja, on omogućava i bržu realizaciju
organizacijskih ciljeva te smanjuje razinu organizacijske složenosti. Stoga se
način utvrđivanja plaće, radnoga vremena, sadržaja posla, razvoja karijere i
ostalih formalnih i neformalnih elemenata posla zaposlenika nameće kao
vrlo važno pitanje za svaku organizaciju.
3. Pregovaranje o radnim odnosima
Raspored i način obavljanja posla, obuhvat i složenost radnih zadataka te
uvjeti rada mogu biti utvrđeni od strane menadžera tj. dominantnoga izvora
moći ili menadžeri, zaposlenici odnosno sindikati mogu ravnopravno
pregovarati o različitim aspektima radnih odnosa. S obzirom da su prošla
„dramatična“ vremena jednosmjerne komunikacije, kada se na zaposlenike
gledalo tek kao na „produžene ruke strojeva“ koji nemaju pravo glasa,
naglasak treba staviti na proces pregovaranja.
Pregovaranje, u širem smislu, ljudima služi za rješavanje nesuglasica i sukoba
te općenito za postizanje željenoga cilja. U užem smislu, radi se o
aktivnostima putem kojih se nastoji donijeti zajednička odluka u situaciji
kada uključene strane imaju različite želje (Bahtijarević-Šiber, Sikavica i
Pološki Vokić, 2008.). Upravo po pitanju radnih odnosa primjetno je da se
poslodavci i posloprimci često razilaze u svojim očekivanjima i ciljevima.
Stoga oni nastoje pregovarati i dogovoriti prihvatljive uvjete rada kako bi se
nesmetano mogla obavljati gospodarska aktivnost.
146