Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 151
Uloga individualnoga i kolektivnoga pregovaranja pri utvrđivanju dizajna posla
S obzirom da suvremeno poslovno okruženje i tržišni uvjeti poslovanja
zahtijevaju svakodnevne (adaptivne) promjene i veću fleksibilnost tržišta
rada, potrebno je preispitati dosadašnje postavke vezane uz pregovaranje o
radnim odnosima. Posebice se zanimljivim čini istražiti prirodu pregovaranja
o različitim aspektima dizajna posla, kao kamena temeljca svake uspješne
organizacije. Stoga je cilj ovog rada odrediti odnos i ulogu individualnoga i
kolektivnoga pregovaranja u procesu utvrđivanja dizajna posla zaposlenika.
Potrebno je ispitati jesu li različiti oblici pregovaranja komplementarni,
konkurentni ili samodostatni, tj. prepoznati koji se aspekti dizajna posla
zaposlenika utvrđuju na pojedinim razinama pregovaranja o radnim
odnosima.
Rad je strukturiran u pet dijelova. Nakon uvoda predstavljen je koncept
dizajna posla i objašnjeni su pristupi dizajniranju posla, s naglaskom na
idiosinkratski pristup. U trećem dijelu prikazane su razine i područja
pregovaranja o radnim odnosima, dok je u četvrtom dijelu rada analizirana
praksa pregovaranja o različitim aspektima dizajna posla zaposlenika. Rad
završava zaključkom u kojem su navedene ključne spoznaje i ponuđene
mogućnosti daljnjeg istraživanja ove problematike.
2. Dizajn posla
Društvo znanja u kojem živimo određuju sve veća složenost i neizvjesnost.
Konkurentski tržišni uvjeti zahtijevaju brzu prilagodbu i neprestano učenje,
što mogu ostvariti samo one organizacije koje stavljaju naglasak i neprestano
unapređuju dizajn posla svojih zaposlenika. Iako je način organiziranja posla
i poslovnih aktivnosti oduvijek bio važan, njegov značaj se posljednjih
godina eksponencijalno povećao, što je dovelo do pojave odnosno šire
primjene raznih fleksibilnih oblika obavljanja posla (primjerice povremenog
rada, rada na daljinu, fleksibilnog radnog vremena, rada dijelom radnog
vremena i sl.).
Dizajn posla može se definirati kao sustav rasporeda i procedura za
organiziranje obavljanja posla (Sinha i Van de Ven, 2005.). Iako se
tradicionalno na dizajn posla gledalo kao na oblik nematerijalne strategije
nagrađivanja, riječ je o procesu kojim se utvrđuju sadržaj posla, njegove
funkcije i socijalni odnosi na poslu, a kako bi se postigli organizacijski ciljevi
i zadovoljile individualne potrebe njegovih izvršitelja (Bahtijarević-Šiber,
1999.). Dakle, njime se određuje koliko se i kojih zadataka obavlja na nekom
radnom mjestu, koje su vještine za to potrebne, koje uloge, ovlasti i
odgovornosti imaju izvršitelji i kako se taj posao povezuje s drugim