Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 124

Alka Obadić  Sedma skupina institucija odnosi se na regulaciju tržišta proizvoda. Standardna teorijska analiza ukazuje da povećana konkurencija među poduzećima i uklanjanje prepreka vanjskoj konkurenciji, smanjivanjem raspoloživih ekonomskih renti, smanjuje ispregovarane nadnice i u dugom roku povećava izglede za zapošljavanje. Jača vanjska izloženost može izazvati višu ekonomsku nestabilnost i neizvjesnost te je u takvim situacijama poželjna zaštita sindikata. Empirijski podaci potvrđuju da zemlje s visoko reguliranim tržištem proizvoda (većinom mediteranske zemlje) također pokazuju više stope nezaposlenosti i viši udio samozapošljavanja. S obzirom na prethodno ne može se zaključiti postoji li povezanost između regulacije tržišta proizvoda i sindikalne gustoće. Ukoliko je snižavanje regulacije tržišta proizvoda i barijera vanjskoj konkurenciji povezano s višim rizicima tržišta rada, vrijednost sindikalne zaštite može pozitivno utjecati na potražnju za sindikatima (Checchi i Lucifora, 2002., 378.). Posljednja skupina se odnosi na različite oblike pritisaka na nadnice (engl. wage compression) odnosno na manju disperziju i manje razlike u strukturi plaća. Toj instituciji tržišta rada pridaje se mali značaj s obzirom na nedostatak podataka. Disperzija nadnica je endogena i usko povezana s ostalim obilježjima tržišta rada, no u konačnici povećava sindikalizaciju među nisko-kvalificiranima, ali smanjuje među visoko-kvalificiranim zaposlenicima (Checchi i Lucifora, 2002., 378.). 4.2. Ishodi sindikalnog djelovanja Standardni modeli u kojima donosioci odluka odgovaraju na cjenovne/nadnične poticaje prilikom tržišnog određenja pokazuju da odgovori na institucionalno određene poticaje mogu znatno utjecati na distribuciju i učinkovitost. Tradicionalna analiza utjecaja sindikata na plaće ističe kako sindikati pregovaraju o plaćama koje su iznad tržišne razine, ali ne pregovaraju o zaposlenosti. Suočena s višim troškovima rada, poduzeća u sindikaliziranim sektorima smanjuju zaposlenost te realociraju rad na slabije plaćene manje proizvodne aktivnosti u nesindikalnom sektoru. Rezultat je niža ekonomska efikasnost i viša nejednakost budući da slični zaposlenici sada dobivaju različite plaće ovisno o sindikalnom statusu. U slučaju naknade za nezaposlene zapravo gubitnici posla povećavaju svoju uvjetovanu nadnicu i manje aktivno traže posao te time povećavaju nezaposlenost. Analize pokazuju da institucionalno određena pravila (kao što je zakonska zaštita zaposlenja koju neki krive za visoku nezaposlenost u Europi), tako 116