Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 123
Utjecaj institucija tržišta rada na sindikaliziranost društva
dvosmislen. S jedne strane naknade za nezaposlene podrazumijevaju proradne stavove vlade (učinkovita proxy varijabla za pružanje blagostanja), a s
druge strane neki autori ističu značaj dobrovoljnih, ali javno podržanih
shema osiguranja nezaposlenosti koje izravno kontroliraju sindikati ili su
jednostavno pod utjecajem sindikata (tipovi Ghentskog sustava sporazuma).
Međutim, ukoliko je obavezan sustav upravljanja naknadama za nezaposlene
od strane vladinih agencija, tada se očekuje da će potražnja za osiguranjem
koje osiguravaju sindikati biti manja. Ukoliko dođe do proširenja
pregovaračkih ishoda (kao što je indeksacija plaća, pokrivenost, obavezno
produljenje ili minimalne plaće), tada je moguće očekivati poticaj za pojavu
„slobodnih jahača“ u pogledu sindikalnih ishoda te smanjivanje poticaja za
pridruživanje sindikatu.
Četvrta skupina varijabli mjeri prava zaposlenika (kao što su prava
zastupanja, radnička vijeća ili glasačka vijeća) uspostavljanjem odnosa s
predstavnikom radnika. No, postoje dokazi koji ukazuju da zastupljenost na
radnom mjestu odnosno stroži kontakt sa sindikalnim predstavnikom sam
po sebi može biti vrlo učinkovit u podizanju sindikalnog članstva s obzirom
da osigurava da su usluge sindikata dostupne samo članovima sindikata
(Checchi i Lucifora, 2002., 377.).
Peta skupina odnosi se na institucionalna obilježja pregovaranja o
nadnicama. Navedeno uključuje koordinaciju među sindikatima,
koordinaciju s predstavnicima poslodavaca i centralizaciju. U pogledu
sindikalne gustoće, centralno organizirani sindikati pridobivaju nove članove
zbog smanjene menadžerske oporbe i povećanog javnog priznanja (Checchi
i Lucifora, 2002., 377.).
Šesta skupina institucija odnosi se na različite vrste oporezivanja rada (porez
na plaće, porez na dohodak, porez na potrošnju). Njihovi učinci na gustoću
sindikalnog članstva često su puta nejasni, no očekuje se da je sindikalna
gustoća u negativnoj korelaciji s porezima. Međutim, uvođenje poreza na
različite oblike rada može također implicirati viši porezni klin14 i niže neto
plaće, što će pritisnuti radnike da traže snažniju zaštitu sindikata (Daveri i
Tabellini, 2000. prema Checchi i Lucifora, 2002.).
Porezni klin je razlika između bruto troška rada za poslodavca i neto plaće koju prima
posloprimac odnosno bruto trošak rada umanjen za obvezne doprinose i propisane poreze
koje plaćaju poslodavac i posloprimac. Povećanjem poreznog klina povećava se trošak radne
snage za organizaciju, a to je ključni čimbenik pri odlučivanju o zapošljavanju (Šeparović,
2009., 463.).
14