Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 109
Utjecaj institucija tržišta rada na sindikaliziranost društva
2.
Teorijski pregled
Sindikati su, kao udruge zaposlenika koje imaju za cilj zaštitu radničkih
interesa, važan i još uvijek nezaobilazan sudionik na tržištu rada.
Pojedinačno su radnici u neravnopravnom položaju u odnosu na poslodavca
kada se pregovara o visini plaće i drugim uvjetima zaposlenja, ali s druge
strane poslodavac bez radnika ne može poslovati. U cilju postizanja veće
moći u pregovaranju s poslodavcima radnici su se počeli udruživati i na taj
način zajednički ravnopravno pregovarati s poslodavcima o svom položaju i
zahtjevima. Sindikati svojim djelovanjem žele postići više ciljeva istodobno,
što je često i proturječno. Njihovo je djelovanje stoga složeno te oni moraju
balansirati kako bi postigli najbolju moguću kombinaciju svih svojih ciljeva.
Osim želje za istodobnim postizanjem što više moguće nadnice i
zaposlenosti, ciljevi sindikata su i postizanje zaštite na radu, provođenje
obuke zaposlenika, definiranje postupaka napredovanja na poslu, postizanje
mirovinskih planova i drugo.
Kako bi ostvarili svoje ciljeve sindikati pregovaraju s poslodavcima. U
postupku kolektivnog pregovaranja pokušavaju se uskladiti suprotstavljeni
interesi sindikata i poslodavaca. Ishod kolektivnog pregovaranja ovisi o
pregovaračkoj snazi sindikata i poslodavaca. Pregovaračka moć sindikata
ovisi prvenstveno o njihovoj sposobnosti koordinacije s poslodavcima. Ona
je na relativno niskoj razini u bivšim tranzicijskim zemljama, dok je stupanj
koordinacije između sindikata i poslodavca najviši u skandinavskim
zemljama i Austriji (Cazes, 2002., 10.).
Danas smo svjedoci slabljenja sindikalizma. Sve je manji broj zaposlenika
uključenih u sindikate. U Hrvatskoj je tek trećina zaposlenika uključena u
sindikate (Bagić, 2010.), dok je u Europskoj uniji samo njih četvrtina
uključena u sindikate (Visser, 2006., 46.).
Nekoliko je razloga zbog čega dolazi do slabljenja sindikalizma. Kao prvo,
ova je pojava dijelom posljedica strukturnih promjena koje su se dogodile na
tržištu rada, jer se sve veći broj ljudi zapošljava u uslužnom sektoru i u
manjim poduzećima, gdje je manji postotak uključivanja radnika u sindikate.
Raste broj zaposlenih žena, mladih ljudi, kao i radnika s ugovorom na
određeno vrijeme, što sve umanjuje broj ljudi uključenih u sindikate. Tako je
već od sredine 1970-ih godina u SAD-u došlo do opadanja udjela zaposlenih
u tradicionalno sindikaliziranim industrijama kao što su proizvodnja,
rudarstvo, građevinarstvo, prijevoz i komunalne usluge. Riječ je o tzv.
industrijama „velikih serija“ koje je obilježavala visoka sindikaliziranost
(Strauss, 1984., 2.; Dunn, 2011., 65.). Naime, sindikalno članstvo je bilo