Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 110
Alka Obadić
koncentrirano među tzv. „3M“ radnicima (engl. male, manual,
manufacturing – muški, fizički, proizvodni) (Visser, 2002., 405.). S druge
strane, do najvećeg porasta broja zaposlenih došlo je u trgovini, financijama,
osiguranju, nekretninama i ostalim uslužnim industrijama koje čine najmanje
sindikalizirane sektore gospodarstva. Clawson i Clawson (1999., 98.)
smatraju da strukturni čimbenici čine od 20 do 60% ukupnog smanjenja
sindikalne gustoće.
Jedan od razloga zbog kojeg dolazi do slabljenja sindikalizma je i jaka
menadžerska oporba sindikalnom udruživanju radnika – bilo prisilom, bilo
tako da se dobrim radnim uvjetima preduhitre razlozi za udruživanje. Razlog
je i poboljšanje usluga koju osigurava suvremena socijalna država. Na
početku svog djelovanja sindikati su se borili za osmosatni radni dan, zaštitu
od otpuštanja, naknade za vrijeme bolesti i nezaposlenosti, mirovine i slično,
što danas država osigurava zakonima i radnicima pruža zaštitu koju su u
prošlosti mogli dobiti jedino preko sindikata (Mrnjavac, 2011., 135.). U
nastavku rada ukazuje se na važnost i vrste pojedinih institucija na tržištu
rada te se objašnjava položaj sindikata na tržištu rada.
2.1.
Važnost pojedinih institucija na tržištu rada
Gledajući šire, institucije tržišta rada predstavljaju skup implicitnih odnosno
eksplicitnih pravila, normi ili ugovornih sporazuma i organizacija koje
upravljaju tržišnim transakcijama. Neke teorije ističu ulogu institucija tržišta
rada kao efikasnih rješenja za ekonomske probleme. Drugi ističu ulogu
institucija tržišta rada kao ograničenja ponašanja kako bi se smanjila
neizvjesnost (Freeman, 1998., 4.). Freeman (1998.) pod institucijama tržišta
rada podrazumijeva sindikate i radnička vijeća, uključenost zaposlenika u
odbore, državne propise i agencije, poduzeća i udruge poslodavaca kojima
obiluju suvremene ekonomije.
Stručnjaci radnih odnosa često nazivaju institucije tržišta rada „sustavima
industrijskih odnosa“, čiji su sastavni elementi „glumci“, pravila i ideologije.
Institucije na tržištu rada razlikuju se među zemljama više od ostalih normi,
organizacija i slično te je i to razlog različitih specifičnih ishoda na tržištu
rada (Freeman, 1998., 5.). Također, neke su se institucije u pojedinim
zemljama koristile u jednom razdoblju, a u nekoj drugoj zemlji u nekom
drugom razdoblju, pa su međusobne usporedbe teške. Općeniti problem
usporedbe je činjenica da može postojati veliki broj institucija koje se
razlikuju među zemljama.
102