U tvojoj sobi
Gledam tijelo iznutra,
odavno nemam stomak, unutrašnje organe,
meni hrana pada u stopala,
ona su sad velika i ne mogu više da hodam,
stranice se pune tamnocrnim čajem,
govoriš da bi trebali ići dalje.
Dok putujem u projekciji tanke zarđale cijevi,
ti se smiješ iz navike
i to je mom bolu snishodljivo.