Ne diraj šume noću
Ne zuri, ne trči, ne govori, ne slušaj, ne diši,
ne miriši, kao ljut pukovnik pred rat naređuje.
Ne diraj šume noću, ježevi će te pokrasti,
vidjećeš sva strašila djetinstva
u kraju oka, grane će podapinjati noge
i ta jeza nokta pod korom narandže.
Ne diraj šume noću
zaljubićeš se u grube obronke, u lisičje oči,
Ne diraj šume noću, zaobiđi ih,
čekaj dan i borbu sunca s bikovim granama.
Ne diraj šume noću, bićeš dirnut
njenim paganskom okom i ništa neće biti isto,
Nema knjige da te opravda, ni muzike da te skrije,
kao šuma kao mrak, kao šišarke koje krckaju,
slabost će hvatati prvo u skočnim zglobovima,
zatim od ramena kukavički zečije do srca, burlaće
po utrobi, pelcovaće mrakom, ne diraj je,
inače ostaćeš kao pčela u tegli sa strahom,
spremljena pod plaštom stravično bučne tišine.