RAZMAŽENI ADAM 2013. | Page 51

uzmi olovku piši ili uzmi tastaturu tipkaj, kakogod. Samo piši, ispiši sve stvari od kojih ti se diže i od kojih ti se spušta, piši i o tugi i o hrabrosti i o poniženju, o majci kad je rekla ocu da ga ne voli, o ocu i zadnjem putu kad si ga vidio, o parama koje nikad nisi imao, o danima koji prođu tek tako, o noćima u kojima bi volio imati bilo koga, pa i žene koje si odbio, jer ti tad nisu bile dovoljno lijepe, interesantno je kako čovjek uvijek traži ono što ni sam nema. Piši i o tome kako je teško pisati, o muzici koju razumiješ ili ne, svejedno. Samo piši, piši i o strahu od onog dana kad te više niko neće prepoznati kao čovjeka, već kao ćutljivog ili kreštavog starca u mraku na kraju ulice. Piši, jer prije da je Bog u srcu olovke, nego u svjetlu TV ekrana.